Matea Milošević

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“

Sažetak: U ovom radu je predstavljen značaj digitalnih repozitorijuma u očuvanju kulturne baštine. Prikazane su glavne prednosti repozitorijuma PHAIDRA, koji omogućava grupisanje i  dugoročno čuvanje različitih tipova digitalnih objekata. Repozitorijum je primenjen u projektu za digitalizaciju i pohranjivanje folklorističke i dijalektološke građe skupljene za potrebe terenskih istraživanja. Video i audio zapisi, slike i tekstualni fajlovi, koji svedoče o folkloru i dijalektima ovog područja, sada su trajno sačuvani na internetu i lako dostupni širokom krugu korisnika.

Ključne reči: repozitirijumi, digitalne biblioteke, dijalekti, folklor, terenske zbirke.

Uvod

Pre više od dve decenije, u svom radu „Digitalne biblioteke – razgraničenje pojmova” Cvetana Krstev navodi da je pojam digitalnih biblioteka ušao u upotrebu još devedesetih godina, ali da i dalje ne gubi na aktuelnosti: „Digitalne biblioteke su proširenje, nadgradnja i integracija raznovrsnih informatičkih institucija, kao i fizičkih prostora, u kojima se resursi selektuju, prikupljaju, organizuju, čuvaju ili im se obezbeđuje pristup kao podrška zajednici korisnika” (Krstev 2002: 4).

Danas smo svedoci nesmanjene aktuelnosti digitalnih biblioteka i njihove sve snažnije integracije u postojeće sisteme bibliotečkog poslovanja. Pojmu digitalne biblioteke pridružio se pojam digitalnog repozitorijuma, a rast i razvoj ovih sistema doprinosi široj dostupnosti različitih sadržaja što se u globalnim razmerama može uporediti sa Borhesovom idejom Vavilonske biblioteke u kojoj se nalaze sve ikada napisane knjige sveta. Figurirajući kao centri za prikupljanje različitih digitalnih objekta, digitalni repozitorijumi postaju neizostavni stožer savremenog digitalnog doba.

Razvoj digitalnih repozitorijuma, za čije su postavljanje i održavanje nekada bile neophodne zavidne programerske veštine, došao je do tačke u kojoj su, slično CMS (Content Management System) sistemima za izradu internet prezentacija, dostupna gotova rešenja („ključ u ruke“). Danas je moguće preuzeti čitave pakete koda sa već struktuiranim bazama podataka, čija implementacija omogućava organizovanje repozitorijuma za čije je održavanje, nakon uspešne instalacija, neophodan minimum informatičkih veština. U Srbiji postoji „preslikavanje tendencija koje postoje u svetu, kako kada je reč o tipovima softvera, tako i kada se uzima u obzir njihova zastupljenost” (Stolić 2018: 15).

PHAIDRA

Neki od poznatih sistema za pohranjivanje i predstavljanje digitalnih sadržaja kod nas su: Dspace, Eprints, Fedora (koja je i osnova PHAIDRA repozitorijuma), Omeka i dr. PHAIDRA (eng. Permanent Hosting, Archiving and Indexing of Digital Resources and Assets – trajno pohranjivanje, arhiviranje i indeksiranje digitalnih resursa i dobara) je primer multidisciplinarnog institucionalnog repozitorijuma. Započela je 2006. godine kao projekat digitalnog repozitorijuma Univerziteta u Beču i „predstavlja rezultat uspešne saradnje Računarskog centra Univerziteta u Beču, Centra za nastavu i učenje i Univerzitetske biblioteke u Beču” (Hokner 2011: 23). Vodeći se dobrom praksom ovog univerzitetskog sistema, Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković” je 2011. godine u Beogradu, oslanjajući se na već dostupnu PHAIDRA platformu, formirala prvi univerzitetski, repozitorijum u Srbiji.

PHAIDRA (https://www.phaidra.org/) je „dizajnirana za dugoročno čuvanje i upravljanje različitim tipovima digitalnih objekata poput teksta, slika, video i audio materijala, a takođe omogućava grupisanje objekta u kolekcije ili kontejnere. U PHAIDRA-i je moguće arhivirati bilo koji digitalni sadržaj, ali da bi se on dodao neophodno je da objekat bude kreiran u preporučenom formatu“. (Stolić 2012: 2–3). PHAIDRA predstavlja modifikaciju sistema Fedora, u čijoj izgradnji je korišćen CMA (Content Model Architecture), model arhitekture koji omogućava pohranjivanje različitih tipova digitalnih objekata.

Dijalektološka i folklorna zbirka studenata Filološkog fakulteta

Svoju primenu PHAIDRA (https://phaidrabg.bg.ac.rs/) repozitorijum pronašao je u domenu očuvanja nacionalne tradicije i kulture, pa je u okviru saradnje Univerzitetske biblioteke sa profesorima Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, i uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, nastao projekat „Obezbeđivanje bibliotečko-informacione podrške za čuvanje, zaštitu i korišćenje folklornog i kulturnog nasleđa”, koji je realizovan u periodu od maja do decembra 2022. godine. Ovaj projekat je zamišljen kao model za digitalizaciju i pohranjivanje folklorističke i dijalektološke građe sakupljane tokom terenskih istraživanja i proučavanja dijalektoloških osobina govora naših naroda. Realizacija projekta je obuhvatala niz aktivnosti: od izbora građe, preko analize i pripreme materijala, do njihovog trajnog pohranjivanja u odgovarajućem formatu u Digitalnom repozitorijumu Univerziteta u Beogradu.

Veći deo ove građe zahtevao je dodatnu obradu, jer se nalazio na starim nosačima zvuka (audio kasetama), neretko snimljenim u lošijem kvalitetu ili formatu koji je bio neodgovarajuć za pohranjivanje. Obradom i pripremom, te dodavanjem u repozitorijum, ovi materijali su dugoročno sačuvani od propadanja i trajno arhivirani u javnom pristupu, čime je ostvarena i značajna uloga u očuvanju kulture i nasleđa.

Neke od ključnih faza u pripremi i prezentovanju ovih sadržaja bile su: nabavka opreme i organizovanje serverskog prostora za skladištenje, izbor građe i organizovanje zbirki u odgovarajuće celine, priprema samih digitalnih objekata i konvertovanje u odgovarajuće formate za dugoročno čuvanje. Osim toga, izvršena je i implementacija novih funkcionalnosti u repozitorijum, što se pre svega odnosilo na unapređivanje pretrage za oba pisma. Kao rezultat, formirane su dve kolekcije digitalnih sadržaja u PHAIDRA repozitorijumu Univerziteta u Beogradu:

  1. Terenska dijalektološka zbirka studenata Filološkog fakulteta

Kolekcija: phaidrabg.bg.ac.rs/o:26953 i

  1. Terenska folklorna zbirka studenata Filološkog fakulteta

Kolekcija: phaidrabg.bg.ac.rs/o:26858

U Terenskoj dijalektološkoj zbirci predstavljeno je više od dve stotine audio snimaka govora i dijalekata različitih krajeva. Neki od trajno sačuvanih govora u ovoj zbirci su govori Leskovca, Babušnice, Bijelog Polja, Ćićevca, Nove Varoši, Brusa, Prizrena, Sirogojna. Cela zbirka je organizovana kao korpus dijalekata koji je u svakom trenutku moguće proširiti i obogatiti. U okviru editora metapodataka uz svaki objekat postoje dodatna polja u koja je moguće uneti propratne informacije: o autoru zapisa, govorniku, vremenu nastanka zapisa i druge zabeleške kojima se zapis bliže određuje, a koje bi eventualno omogućile lakšu pretragu i lociranje željenog materijala.

Drugi deo građe čini zbirka terenskih istraživanja folklora naših krajeva u kojoj se nalazi 47 potkolekcija nastalih u terenskim istraživanjima. U njima se nalaze struktuirani u grupe podataka različiti materijali vezani za terenska istraživanja pojedinih oblasti, među kojima su, pored audio zapisa, dostupni video materijali, slike, kao i različiti tekstualni fajlovi sa radovima nastalim u okviru istraživačkih projekata. Metapodaci dodati uz ovu grupu objekata takođe predstavljaju kvalitetan korpus informacija vezanih za izvore istraživanja, jer obuhvataju period nastanka materijala, autore, govornike i druge učesnike istraživanja. Primer bogate potkolekcije u okviru ove zbirke je Terenska zbirka iz užičkog kraja, kojoj se može pristupiti putem linka: https://phaidrabg.bg.ac.rs/detail/o:27877.

Priprema materijala za repozitorijum

Celokupna dijalektološka zbirka uređena je na sličan način budući da je čine isključivo audio zapisi. Priprema objekata za pohranjivanje u okviru ove kolekcije podrazumevala je proces digitalizacije audio zapisa, njihovo sređivanje i prikupljanje i organizovanje odgovarajućih metapodataka. Za digitalizaciju zapisa korišćen je besplatan program Audacity, pomoću kojeg su audio snimci prebačeni na računare. Međutim, zbog lošeg kvaliteta snimaka dalji proces pripreme zapisa za repozitorijum najčešće je podrazumevao dodatno sređivanje za koje je korišćen (takođe besplatan) program Format Factory. U ovom programu zapisi su finalno uređivani – unapređen je njihov kvalitet, audio snimci su pročišćeni, redukovani šumovi i prilagođen format za potrebe repozitorijuma. Sledeća etapa pripreme podrazumevala je sortiranje i organizovanje same kolekcije. Uz zapise su organizovani setovi dodatnih podataka sa informacijama o autorima zapisa, geografskom prostoru sa kojeg potiču, podacima o govornicima, vremenu nastanka zapisa i drugim bitnim dostupnim informacijama. Svi audio zapisi su konvertovani u MP3 format – jedan od preporučenih formata za pohranjivanje audio zapisa u PHAIDRA repozitorijumu. Proces dodavanja pojedinačnih audio zapisa u repozitorijum praćen je unosom pripremljenih dodatnih informacija o zapisu u okviru editora metapodataka baziranog na Dublin Core standardu.

Za razliku od dijalektološke zbirke, terenska folklorna zbirka je organizovana na drugačiji način, budući da se u njoj nalaze objekti različitih formata. Osim audio zapisa u ovoj kolekciji postoje i video zapisi, tekstualni fajlovi i slike. U pripremi i obradi video zapisa za ovu kolekciju korišćen je besplatan program HandBrake za uređivanje video materijala. U ovom programu video zapisi su uređeni i konvertovani u MP4 format, preporučeni za PHAIDRA repozitorijum, gde se još mogu dodati MPEG, AVI, MOV i 3GP video fajlovi. Preporučeni formati u kojima je moguće dodavati i čuvati slike jesu: JPG, TIF, GIF, BMP i PNG, dok su različiti dokumenti, odnosno tekstualni fajlovi dodavani na repozitorijum u PDF formatu. Usled velikog broja različitih formata na nivou kolekcije folklorne zbirke, nakon dodavanja pojedinačnih fajlova i njihovih metapodataka, izvršena je sistematizacija u grupe. Na ovaj način je osim trajnih linkova (permalinks) koje su pohranjivanjem na repozitorijumu dobili pojedinačni objekti, formiran i jedan zajednički trajni (perma) link kojim je obezbeđen stabilan direktan pristup grupi objekata. U ovom slučaju opcija grupisanja objekata (u kontejnere) u okviru kolekcija pokazala se kao vrlo značajna tehnička mogućnost repozitorijuma.

S obzirom da dijalektološka zbirka sadrži jednoobrazne sadržaje (digitalne audio fajlove) unutar same zbirke nije bilo potrebe za grupisanjem različitih tipova objekata po istraživanjima. Struktuiranje folklorne zbirke, pak, izvršeno je sa ciljem lakše i preglednije dostupnosti i korišćenja deponovane građe. Za obe organizovane zbirke obezbeđeni su tehnički preduslovi za dopunjavanje i razvoj kolekcija, a sam repozitorijum je u okviru realizacije projekta unapređen Solr pretragom za oba pisma, čime je olakšan i unos propratnih sadržaja. Obe kolekcije predstavljene su na prvoj strani repozitorijuma i tako je povećana njihova vidljivost i osiguran brz pristup građi.

Zaključak

Predstavljanjem ove dve kolekcije, folklorne i dijalektološke zbirke, više stotina različitih zapisa sa terenskih istraživanja, koji su se ranije nalazili na kompakt diskovima i audio kasetama, trajno je pohranjeno na internetu i učinjeno dostupnim široj grupi korisnika. U digitalnom okruženju, organizovanom po najvišim standardima prezentacije, od propadanja je sačuvano i prikazano ogromno kulturno blago folklora i govora ovog podneblja. Svi ovi materijali tako su postali vidljiviji i dostupni širem krugu korisnika, kako za potrebe studija, tako i za potrebe različitih interdisciplinarnih istraživanja u oblasti humanistike.

Zbog širokog spektra različitih sadržaja koje je moguće pohraniti u repozitorijumu, PHAIDRA je doprinela očuvanju tradicije, jezika i kulture. Osim kao fizički skladišni prostor za knjige i časopise, biblioteka postaje virtuelno središte i digitalnih sadržaja: slika, videa i audio zapisa i dr., opstajući tako kao neprikosnoveni čuvar kulturnog nasleđa i baštine kako u analognom tako i u digitalnom okruženju.

 

Literatura i izvori

  • Krstev, Cvetana. 2002. Digitalne biblioteke: razgraničenja pojmova. Infoteka : časopis za informatiku i bibliotekarstvo. God. 3, br. 1/2.  Beograd : Zajednica biblioteka univerziteta u Srbiji.
  • Mazić, Bogoljub. 2011. Network of digital repositories on Western Balkan universities as a basis of regional inter-university cooperation. 11th International Scientific Conference on Digitalization of Cultural and Scientific Heritage, University Repositories and Distance Learning, Sept. 30-Oct. 2, 2011, Belgrade, Serbia, In press.
  • Stolić, Dragana; Mazić, Bogoljub i Mazić, Gordana. 2012. Establishing Digital Repositories at Western Balkan Universities: Implementation of PHAIDRA System, Educational Activity and Regional Cooperation, INFORUM 2012: 18th Conference on Professional Information Resources: Prague, May 22-24, 2012
  • Stolić, Dragana. Iskustvo Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković” u uspostavljanju Digitalnog repozitorijuma Univerziteta u Beogradu – PHAIDRA. Čitalište: Naučni časopis za teoriju i praksu bibliotekarstva, Godina XVI, Broj 30. Pančevo : Gradska biblioteka Pančevo.
  • Stolić, Dragana; Kavaja Stanišić, Dejana i Popović, Aleksandra. 2018. Digitalni repozitorijumi i javne biblioteke. Savremena biblioteka, Godina XXX, br. 35. Kruševac: Narodna biblioteka Kruševac.
  • Hokner, Markus i Budroni, Paolo. 2011. PHAIDRA – Projekat repozitorijuma Univerziteta u Beču. Infoteka: Časopis za bibliotekarstvo i informatiku, Broj 1, Godina XII, avgust. Beograd: Zajednica biblioteka univerziteta u Srbiji.

Preveli Aleksandra Pavlović i Igor Živanović

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ Beograd

Tina Baich

Baich, Tina: Opening interlibrary loan to open access, Interlending&Document Supply, 2012, 40, No1, 55-60.

University Library, Indiana University-Purdue University Indianapolis, Indianapolis, Indiana, USA[1]

Apstrakt

Cilj rada je analiza zahteva međubibliotečke pozajmice u pogledu materijala iz otvorenih pristupa, podnesenih tokom fiskalnih 2010. i 2011, kao i uspostavljanje impakta materijala iz otvorenog pristupa na stopu zahteva međubibliotečke pozajmice.

Dizajn/metodologija/pristup

Zahtevi za materijalom iz otvorenih pristupa analizirani su kvantitativno i poređeni sa ukupnim zahtevima međubibliotečke pozajmice.

Zaključci

Tokom perioda koji je u studiji uzet u obzir, zahtevi za materijalom iz otvorenih pristupa bili su u porastu dok su ukupni zahtevi ostali relativno stabilni. Dok zahtevi za materijalom iz otvorenih pristupa i dalje rastu Univerzitetska biblioteka Indijana univerziteta u mogućnosti je da uspostavi servis za korisnike, kao i uštedu troškova za Biblioteku, koristeći ovaj materijal. Poteškoće koji korisnici imaju u pretraživanju ukupnog okruženja onlajn informacija čini malo verovatnim da će zahtevi za međubibliotečkom pozajmicom opadati, upravo zbog porasta materijala iz otvorenih pristupa.

Originalnost/vrednost

Literatura koja se bavi korišćenjem izvora iz otvorenih pristupa i međubibliotečkom pozajmicom ograničena je i uglavnom usmerena na edukaciju korisnika međubibliotečke pozajmice o otvorenom pristupu, kao i usmeravanju na određene resurse za otkrivanje otvorenih pristupa. Ovaj istraživački rad upravo studira zahteve za materijalom iz otvorenih pristupa i njihov impakt na međubibliotečku pozajmicu.

Ključne reči

Otvoreni pristup, međubibliotečka pozajmica, pozajmica, akademske biblioteke

Uvod

Iako je materijal iz otvorenih pristupa slobodan na mreži, korisnici međubibliotečke pozajmice ih i dalje naručuju preko servisa. U februaru 2009. Univerzitetska biblioteka Indijana univerziteta (Indiana University-Purdue University Indianapolis (IUPUI)), počela je sa beleženjem zahteva za materijalom iz otvorenih pristupa. Kako je broj ovih zahteva počeo da raste IUPUI Univerzitetska biblioteka je omogućila servis koji bi pomagao korisnicima a i smanjio troškove biblioteke upravo koristeći ove materijale. Ovaj rad predstavlja podatke Univerzitetske biblioteke Indijana univerziteta (Indiana University-Purdue University Indianapolis (IUPUI)) o zahtevima za materijalom iz otvorenih pristupa, za fiskalne 2010. i 2011. godinu i opisuje neke od glavnih onlajn resursa za ispunjavanje ovih zahteva.

Diskusija o otvorenom pristupu uglavnom je fokusirana na izdavanje naučnih časopisa i slobodan pristup sadržaju ili direktno od izdavača ili preko arhiviranja samih autora. Zagovornici otvorenih pristupa u ovom kontekstu smatraju da oni omogućuju širu diseminaciju naučnog rada, kao što i autorima omogućuju veći impakt. Podjednako, smanjuju se i troškovi biblioteka u nabavci materijala a u akademskom svetu institucijama pružaju sagledavanje naučnog učinka fakulteta. Pa ipak, mnogi drugi dokumenti odgovaraju opštim kriterijumima otvorenih pristupa: digitalni i onlajn sadržaji, besplatni, i oslobođenih mnogih restrikcija autorskih prava i licenci (Suber 2010). Zasnovani na ovim kriterijumima, u svojoj diskusiji o otvorenim pristupima i zahtevima međubibliotečke pozajmice, uključujem ovde i radove sa konferencija, elektronske teze i disertacije (ETD) i radove u jabnom domenu.

  Pregled literature

            Ima dosta članaka o otvorenom pristupu ali malo onih koje otvoreni pristup povezuju sa međubibliotečkom pozajmicom. 2006. godine Karen Kon (Karen Kohn) je ohrabrivala sve koji se bave međubibliotečkom pozajmicom da na ovaj način pronađu i one koji pozajmljuju i one koji traže literaturu, kako bi se troškovi pozajmice smanjili (Kon 2006:58). Odeljak o pronalaženju materijala odnosio se na „sajtove sa listom časopisa u kojima su članci dostupni u punom obliku i bazama podataka koji ili imau članke u punom obliku ili daju linkove za preuzimanje materijala na veb stranama izdavača“ (Kon 2006:61). Kon takođe s pravom sugeriše proveru onlajn dostupnosti obično slobodnog materijala kakvi su dokumenti vlada, izveštaji i bele knjige (white paper), pre no što se pristupi njihovom pozajmljivanju. Bez obzira na navođenje velikog broja resursa kada su u pitanju članci otvorenog pristupa, Kon uvek preporučuje Direktorijum časopisa u otvorenom pristupu (Directory of Open Access Journals). Sajtovi koje autor preporučuje i dalje su značajni izvori materijala u otvorenom pristupu.

            U istoj godini Heather G. Morrison je diskutovala o otvorenom pristupu i implikacijama na deljenje resursa. Veći deo rada daje uvid u otvoreni pristup, listu posebnih resursa otvorenih pristupa, kao i  razmatranje Baze podataka znanja mreže kanadskih biblioteka, koja je obuhvatila i listu časopisa u otvorenom pristupu. Gde se ona izdvojila u prezentaciji mogućih implikacija otvorenog pristupa u odnosu na deljenje resursa?  Na početku članka Morison citira izjavu Majka Mek Grata da je otvoreni pristup „razlog opadanja snabdevanja dokumentima u mnogim zemljama“ (McGrath 2005:43) ali ovu izjavu ne prihvata u potpunosti. Ona sugeriše da povećanje očekivanja korisnika može da rezultira „smanjenjem broja zahteva u međubibliotečkoj pozajmici, kombinovano sa porastom kompleksnijih zahteva za čije su ispunjenje neophodne ekspertska znanja i bolje veštine u pretraživanju “ (Morrison 2006: 106). Dok IUPUI[2] ne beleži pad zahteva u okviru međubibliotečke pozajmice i snabdevanja naučnim dokumentima, očigledni je da su korisnici fokusirani na traženje retkih materijala za čije je lociranje neophodno izdvajanje i više napora i vremena. Iako Morison nije pokazale podatke koji bi podržali njene argumente, s pravom je anticipirala delimičnu promenu u poslovanju i međubibliotečkoj delatnosti.

            Drugi članak koji je povezivao otvoreni pristup i međubibliotečku pozajmicu objavljen je 2010 (Martin 2010). Martin nastoji da osoblje koje se bavi referentnom i međubibliotečkom delatnošću upozna sa izvorima o otvorenom pristupu, kao i značaju neprekidnog otkrivanja novih otvorenih pristupa i trendova u vezi sa njima. Članak je manje lista dostupnih otvorenih pristupa, mnogo više udžbenik o otvorenom pristupu. Autor predstavlja sažet i precizan uvod u različite kategorije materijala u otvorenom pristupu. U ovome autor vidi dragocenu pomoć korisnicima, bez nanošenja štete odeljenjima biblioteka. Martin uključuje i diskusiju o udžbenicima i edukativnim resursima u otvorenom pristupu, kao dodatak sadržaju o časopisima u otvorenom pristupu. Ovi dodaci o tipovima materijala u otvorenom pristupu ne bi trebalo zanemarivati jer se u skoroj buduućnosti, kako autor očekuje, sve više nalaze u okviru zahteva u međubibliotečkoj pozajmici.

            Literatura u kojoj se diskutuje o korišćenju otvorenih pristupa u međubibliotečkoj pozajmici usmerena je i značajno fokusirana na edukaciju o otvorenim pristupima praktikanata međubibliotečke pozajmice i snabdevanja dokumentima, kao i sugerisanje i snabdevanje resursima za bolje lociranje materijala prisutnog o otvorenim pristupima. Članak je predstavio podatke o korišćenju otvorenih pristupa u međubibliotečkoj pozajmici, kao i ažurirani pregled najviše korišćenih resursa otvorenih pristupa.

Pregled institucija i operacija međubibliotečke pozajmice i snabdevanja dokumentima

IUPUI je deo Sistema Univerziteta Indijana, koji obuhvata osam kampusa u Indijani. IUPUI takođe ima svoj sopstveni kampus – Indiana University Purdue University Columbus, smešten na otprilike sat vožnje od Indijanopolisa, u Kolumbusu, u Indijani. Sve biblioteke kampusa Univerziteta Indijane sarađuju na mnogo načina, uključujući onlajn katalog i daljinski sistem cirkulacije. Odeljenje za međubibliotečku pozajmicu i snabdevanje dokumentima Univerzitetske biblioteke IUPUI snabdeva fakultet, zaposlene i studente Škole umetnosti i dizajna, poslovanja, edukacije, inženjerstva i tehnologije, medicinskih nauka i rehabilitacije, informatike, novinarstva, slobodnih umetnosti, bibliotekarstva i informatike, negovateljstva, telesne i zdravstvene kulture, turizma, javnih i ekoloških poslova, nauke i društvenog rada, kao i Univerzitet. Svaka posebna škola kampusa opremljena je i sopstvenom bibliotekom. Sastav servisa međubibliotečke pozajmice čine bibliotekari (1/2 stalno zaposlenih), zaposleni (dva stalno zaposlena) i otprilike 3 stalno zaposlena studenta. Univerzitetska biblioteka je snabdevač OCLCa, učestvuje u RapidILL i koristi OCLCILLiad ILL sistem za međubibliotečku pozajmicu.

            U jesen 2008. Odeljenje za međubibliotečku pozajmicu započelo je elektronsku isporuku dokumenata iz svog fonda. Pre 2008. godine samo su studenti edukacije na daljinu bibli kvalifikovani za ovaj servis. Servis je doprineo velikom porastu zahteva u fiskalnoj 2008. godini, međubibliotečka pozajmica zabeležila je 16.638 zahteva. U 2009, dakle oprvoj godini elektronske isporuke dokumenata odeljenje je zabeležilo porast od 28% , sa ukupnim brojem od 23 210 zahteva.

            Ukupan brojzahteva za sledeću godinu porastao je na 23 422 zahteva, od kojih je 21 308 (91%) bio ostvaren putem tradicionalne međubibliotečke pozajmice, elektronske isporuke dokumenata ili daljinske cirkulacije između biblioteka kampusa Univerziteta u Indijani. U fiskalnoj 2011. godini, dolazi do manjeg pada (6%) u odnosu na prethodnu godinu, sa 22 098 ukupnih zahteva i 22 093 (91%) zahteva realizovanih putem tradicionalne međubibliotečke pozajmice, elektronske isporuke dokumenata ili daljinske cirkulacije (slika 1).

Slika 1: podneseni i ostvareni zahtevi

Otvoreni pristup i međubibliotečka pozajmica – proces rada

IUPUI univerzitetska biblioteka koristi sistem OCLC  ILLiad  kao menadžment sistem, koji obezbeđuje bolju automatizaciju i podešavanje procedura međubibliotečke pozajmice nego OCLC Worldcat Resource Sharing (Weible and Janke 2011: 95). Mogućnost kreiranja prilagođenog imejla, redosleda i pravila rutiranja, sa sistemom ILLiad omogućuje procesuiranje i praćenja zahteva otvorenog pristupa. Dva uobičajena redosleda – Awaiting Open Acces Searching i Awaiting Thesis Processing usmeravaju ka pretraživanju izvora otvorenog pristupa pre nego što se zahtev za međubibliotečkom pozajmicom preko OCLC prosledi potencijalnom snabdevaču. Materijal objavljen pre 1923. godine u SAD prelazi u javni domen. U okviru ILLiade sistema IUPUI Univerzitetske biblioteke svi zahtevi koji se odnose na ovaj period, period do 1923. godine, direktno se usmeravaju u Awaiting Open Acces Searching red, nezavisno od tipa dokumenta. Zatim se pretražuje Hathi Thrust (www.hathitrust.org), Internet Archive i Google, za slobodno dostupne elektronske kopije. Slično ovome, svi zahtevi koji se odnose na teze ili sadrže ključnu frazu „apstrakti disertacija“, automatski se prosleđuju u Awaiting Thesis Processing. Zatim se pretražuju ProQuestDissertations & Thesis baze podataka za pristup ili se preko interneta, za teze koje nisu dostupne preko ovih baza pretražuje mogućnost pristupa disertaciji u elektronskom obliku.

            Najpre se pregleda OCLC za sve zahteve koje ne spadaju u ova dva reda. OCLC usmerava tim pozajmice da najpre proveri lokalne baze i u slučaju pozajmice koja se vraća (knjiga i sl.), usmerava ih na fondove biblioteka kampusa Univerziteta u Indijani. Ovi zahtevi, koji se odnose na materijal koji se vraća u lokalnim fondovima, usmeravaju se u sistem međubibliotečke pozajmice Univerziteta na dalju obradu. Isporuka dokumenata (Article Delivery Service)  koji se ne vraćaju vrši se elektronski, direktno korisniku, kroz sistem za isporuku dokumenata servisa ILLiad. Ukoliko lokalne biblioteke ne poseduju dokument ili je nemoguće naći ga preko sistema, traži se dalje preko sistema OCLC,  osim u slučaju kada se u referenci u  OCLC pojavi da je dokument u otvorenom pristupu. Tim pozajmice takođe može da vidi da li je dokument u otvorenom pristupu i u toku proveravanja citata. Ekstenzivno pretraživanje otvorenih pristupa nastupa tek kada su sva ova pretraživanja u vezi sa pozajmicom iscrpljena. 

            Kada se neki dokument iz otvorenog pristupa locira, bibliotekar notira podatke na zahtev, uključujući i URL u datom polju (Call NumberField), „open“ ili „etds“, u zavisnosti od tipa dokumenta u polju za označavanje onoga od koga se pozajmica traži (Lender field) i menja System ID u OTH. Podaci u polju  Lender field omogućuju da se zahtev interno prati, uz korišćenje otvorenih pristupa i ETD. Dokument u PDF zatim se šalje na server sistema ILLiad i elektronskom poštom pošalje korisniku u vidu linka. U Call Number Field automatski se beleži URL i pojavljuje u elektronskoj pošti korisnika. U isto vreme, korisnik je obavešten da je dokument pronađen  u slobodnom pristupu na internetu. IUPUI Univerzitetska biblioteka opredelila se da korisnicima dostavlja dokumente iz slobodnog pristupa.  U znak priznanja za vreme i trud koji su potrebni za pronalaženje dokumenata u otvorenim pristupima, kao i isporuku materijala, biblioteka ovakve zahteve pridodaje zahtevima klasične pozajmice. Ako biblioteka preferira da ne šalje gotove dokumente korisnicima, tim pozajmice u tom slučaju šalje samo link korisniku, smatrajući ovakav zahtev realizovanim ili ga otkazuje, budući da se dokument nalazi u otvorenom pristupu.

ZAHTEVI ZA POZAJMICU I RESURSI OTVORENIH PRISTUPA

U fiskalnoj 2010. godini, 318 zahteva međubibliotečke pozajmice odnosilo se na materijal prisutan u otvorenim pristupima. Sledeće godine, ovaj broj je 487 zahteva, sa porastom od 35%. Iako je ovaj broj značajno manji u odnosu na klasične zahteve međubibliotečke pozajmice, mnoge od njih bi bilo teško realizovati tradicionalnim načinima i činili bi negativan bilans u zahtevima pozajmice. Za dve godine, pozajmljivanje ovih 805 zahteva tradicionalnom pozajmicom, potencijalno bi koštalo oko $ 14 087,50, prema studiji Meri Džekson (Jackson 2004: 31). Pod pretpostavkom da je pozajmljivanje ovog materijala i bilo moguće, korisnike bi to potencijalno koštalo oko $ 7462, 35, prema srednjem trošku pozajmice od $ 9, 27 po transakciji (Jackson 2004: 31). Iako postoje manji troškovi kada su otvoreni pristupi u pitanju, ovo je značajan doprinos uštedi kada su u pitanju troškovi biblioteke i korisnika.

            Ovih 805 zahteva međubibliotečke pozajmice u okviru dve godine koji su uzeti u obzir u studiji pokazuju širok spektar materijala (slika 2).

Slika 2: Zahtevi pozajmice iz otvorenih pristupa prema tipu materijala

            Najviše je bilo članaka (405), a zatim knjiga i poglavlja iz knjiga (136), teza i disertacija (108), referata sa konferencija (104), izveštaja (44), dokumenata vlada i patenata (5) i ostalih materijala (tri). Ovo rangiranje je u dobroj meri isto kada se posmatraju godine pojedinačno, jedino što teze i disertacije, kao i referati sa konferencija u fiskalnoj 2011. zamenjuju mesto.

Naručivanje članaka

Naručivanje članaka u sklopu delatnosti obavljalo se preko mnogih izvora ali je većina pronalažena na veb stranama časopisa iz otvorenih pristupa ili digitalnih repozitorijuma. Najčešće su ovo bili Google Scholar, portal elektronskih časopisa IUPUI UniversityLibrary i OCLC. Biblioteka koristi Serials Solutions za snabdevanje elektronskim izvorima. Putem administrativnog modula, moguće je aktivirati pretplatu za različite kolekcije časopisa u otvorenom pristupu. Zahvaljujući ovoj mogućnosti, izvori kakvi su PubMed Central i Directory of Open Access Journals, kao i brojne druge kolekcije dostupnih časopisa povezani su na portalu elektronskih časopisa Biblioteke. MARC standard omogućuje da se naslovi iz ovih časopisa pripoje katalogu Biblioteke, kao i da im se pristupi. Tim međubibliotečke pozajmice i snabdevanja dokumentima redovno proverava ovaj portal da bi ustanovio da li se neki od traženih zahteva nalazi na njemu. Inkluzija  kolekcija  otvorenog pristupa omogućila je da se 101 rad pronađe u otvorenom pristupu. U ovo spada ¼ ukupnih zahteva na koje je odgovoreno iz otvorenih pristupa tokom dve fiskalne godine, 2010. I 2011 (Slika 3):

Slika 3: Broj zahteva na koje je odgovoreno iz otvorenog pristupa putem e-portala.

            Uprkos velikom bogatstvu u pogledu časopisa u otvorenim pristupima uključenim na e-portalima,  75%  zahteva za snabdevanjem člancima iz otvorenog pristupa pronađeno je drugim načinima. 81 % zahteva pronađeno je putem sajtova časopisa preko Google Scholar ili preko URL prisutnih u OCLC bibliografskom podatku. Drugi značajniji izvori za časopise u otvorenom pristupu uključuju univerzitetske veb strane, institucionalne repozitorijume ili digitalne kolekcije biblioteka Sjedinjenih Država (52), druge digitalne repozitorijume (51), autor/fakultet veb sajtove (34), veb sajtove organizacija (33), veb sajtove Vlade (18). Ciljana pretraživanja potrebna su za pronalaženje teže pretraživih zahteva, dok se većina ovih zahteva nalazi preko jednostavnog pretraživanja na Guglu.

            U kategoriji „drugi digitalni repozitorijumi“, tri najfrekventnija sajta bila su Gallica (http:// gallica.bnf.fr), CiteSeerX (http://citeseerx.ist.psu.edu) i arXiv.org (http:// arxiv.org). Gallica, digitalna biblioteka Nacionalne biblioteke Francuske u slobodnom pristupu ima preko milion knjiga, periodike, rukopisa, mapa, slika, zvučnih zapisa i partitura. Tekstovi dokumenata su dostupni i mogu da se preuzmu u PDF formatu. Gallica sadrži određeni broj dokumenata iz vremena pre 1900. godine, do kojih bi inače teško bilo doći u francuskim bibliotekama. Cite SeerX, naučna literatura digitalnih biblioteka i pretraživača, razvijena je 1997. u NEC Research Institute i premeštena u Pensylvania State University College of Information Science and Technology 2003 (Pensylvania State University, 2010). Primarno se indeksiraju članci iz kompjuterskih i informacionih nauka. Cite SeerX obezbeđuje linkove za preuzimanje dokumenata iz otvorenih pristupa sa njihovih originalnih lokacija. Cornell University Library je vlasnik i operator arXiv.org. Sa radom je počeo 1991. godine, kao repozitorijum predmetnih odrednica za preprinte u fizici i od tada u sebe uključuje veliki broj jedinica naučnih i sa naukom povezanih jedinica. Broji oko 700 000 dokumenata iz otvorenih pristupa.

Pozajmica knjiga i poglavlja knjiga

            Pozajmica knjiga i poglavlja knjiga obuhvata 17 % zahteva za dokumentima iz otvorenih pristupa. Naslovi knjiga raspodeljeni su prema datumima objavljivanja, od najstarijih, iz 1582, do najnovijih, iz 2009. godine. Najveći broj zahteva podnesen je od strane korisnika Odeljenja za istoriju (30), zatim Filantropskih studija (18) i Religijskih studija (17). Najveći broj slobodnih keiga iz otvorenih pristupa imao je Google Books (50 (http:// books.google.com/)), Internet Archive (39), HathiTrust (25). IUPUI University Library koristi sistem Illiadadd, koji omogućuje klijentima sistema pristup brojnim sajtovima i brz uvid u elektronsku dostupnost knjiga iz javnog domena iz svakog od ovih repozitorijuma.

            Google Books je onlajn repozitorijum digitalizovanog štampanog materijala. Iako pun tekst u slobodnom pristupu nije dostupan za ceo sadržaj, Google Books sadrži veliki broj monografskih i serijskih publikacija slobodnih autorskih prava. Ima jednostavan i prijemčiv interfejs i dostupan je svakom ko ima internet konekciju. Meta podaci povezani sa jedinicama koje Google Books sadrži nisu ponekad kompletne kao one koje poseduje Internet Archive i HathiTrust pa se ponekad desi da jedinica ne može brzo da se locira.

            Osnovan 1996, Internet Archiv sarađuje sa brojnim institucijama radi prikupljanja i pohranjivanja materijala. Omogućuje pristup ekstenzivnom arhivu pokretnih slika, audio materijala, softvera, resursa edukacije i tekstova i služi kao matica Wayback Mashine, kao arhiv veb strana. Pored skladištenja i čuvanja dokumenata iz javnog domena, postoji i kolekcija dokumenata iz otvorenog pristupa. Tekstualni materijali mogu da budu čitani onlajn ili snimljeni kao PDF, EPUB, Kindle i brojne druge vrste fajlova.

            HathiTrust je počeo kao zajednička digitalizacija Komiteta za institucionalnu kooperaciju (Committee on Institutional Cooperation (CIC)), članica univerziteta i Sistema Univerziteta Kalifornije ali je danas otvoren i za druge institucije. Ovaj zajednički digitalni repozitorijum trenutno sadrži preko devet miliona volumena, sa skoro dva i po miliona volumena u  javnom domenu. Korisnik iz institucija članica može da se prijavi na HathiTrust i preuzme tekstove materijala  iz javnog domena u PDF formatu. Ostali korisnici mogu da vide pun tekst onlajn.

Zahtevi za teze i disertacije

Kada se obrađuju zahtevi za teze i disertacije, odeljenja međubibliotečke pozajmice najpre traže fizičku kopiju. Podjednako, odeljenja mogu da kupe PDF kopije teze institucija koje imaju jedino onlajn varijantu, kakva je na primer, Capella University i to za svakog korisnika. Ako nije u stanju da pozajmi, zahtev za tezom ili disertacijom se otkazuje, uz uputstvo da teza može da se kupi preko ProQuest. Odeljenje može da je kupi ukoliko je korisnik fakultet. Ipak,  usled povećanja dostupnosti elektronskih teza i disertacija ETD, odeljenja su u mogućnosti da i drugim korisnicima omoguće pristup tezama i disertacijama koje se teško pozajmljuju.

            Od 1,119 zahteva za pozajmicu teza i disertacija u periodu koji je u studiji uzet u obzir, 649 su dobijene preko tradicionalne međubibliotečke pozajmice. Odeljenje za međubibliotečku pozajmicu uspelo je da realizuje još 246 zahteva koristeći uzajamni sistem cirkulacije dokumenata (28), kupovinu preko ProQuest sistema (110), i nabavku materijala iz otvorenih pristupa ETD (108). Ostalo je nerealizovano 224 zahteva što je značilo 80% realizovanih. Da nije postojala mogućnost nabavke teza i disertacija iz otvorenih pristupa ETD pozajmica teza i dsertacija bi još opala za celih 10%.

            Od 108 ovim putem dobijenih teza i disertacija, samo ih je osam napisano pre 2000. godine, 21 je napisana u periodu 2000. do 2005, dok je najveća koncentracija bila u periodu 2006 – 2010. ETD obuhvata naučne radove iz pet zemalja. Dok je najveći broj napisan u institucijama Sjedinjenih Država (91), ETD iz raznih zemalja takođe su bile zastupljene kod korisnika: Kanada (12), Australija (3), Holandija (1), Južnoafrička Republika (1). U pozajmici teza i disertacija preko ETD u SAD najzastupljenije su:Florida (15), Ohajo (11), Teksas (10).  Rezultat je gotovo duplo manji kada su u pitanju Kalifornija (6) i Virdžinija (6). ETD se obično locira preko URL u OCLC jedinici ili preko Google Search. Nisu svi ETD katalogizovani posebno u odnosu na štampane varijante, tako da bi trebalo proveriti URL OCLC jedinica njihovih štampanih parnjaka kako bi se pronašli mogući internet izvori i za ove. (slika 4).

Većina (n = 83, 76,9 %) ETD locirana je u institucionalnim repozitorijumima. Ove repozitorijume kreirale su akademske institucije kako bi se sakupljala, čuvala i distribuirala kolektivna istraživanja fakulteta, osoblja i studenata. Oni mogu da sadrže i preprinte istraživanja, materijal sa kongresa, prezentacije, radne materijale, ETD i ostalo. Meta podaci ovih repozitorijuma može da čuva bilo koja organizacija koja koristi OAI-OMH protokol, kao OAIster baza OCLCa. Sadržaj OAIster nalazi se u OCLC WorldCat rezultatima, što povećava vidljivost kolekcija institucionalnih repozitorijuma. Institucionalni repozitorijumi mogu takođe da se traže preko Google, i njihov sadržaj je, dakle, moguće takođe pretraživati preko jednostavnog Google pretraživanja.

Ostali izvori za ETD, uključujući OhioLINK ETD Center (http://etd.ohiolink.edu/) i Theses Canada Portal (www.colectionscanada.gc.ca/thesescanada/). OhioLINK ETD Center, jedan od repozitorijuma akademskih institucija Ohaja, drugi je najkorišćeniji izvor za lociranje elektronskih teza i disertacija. OhioLINK, ili Ohajo biblioteka i informaciona mreža, konzorcijum je od 88 akademskih i državnih biblioteka Ohaja. Omogućuje pristup izvorima i sistemima za pronalaženje izvora. U 2001. OhioLINK je formirao ETD centar (Centar za elektronske teze i disertacije), slobodnog pristupa, onlajn bazu teza i disertacija akademskih institucija Ohaja, koja, kada su dostupni, uključuje i pune tekstove. Trenutno 25 od 88 OhioLINK akademskih institucija učestvuje u ovom ETD centru.

            The Theses Canada Portal servis je Biblioteka i arhivi Kanade (Library and Archives Canada). Iako pokrenut 2004, većina kanadskih teza napisanih pre 1998, dostupna je elektronski preko ovog portala. Library and Archives Canada procenjuje broj od oko 50 000 elektronski dostupnih teza i disertacija.

Zahtevi za materijale sa konferencija

Zahtevi za materijale sa konferencija zauzimaju oko 9,7 % ukupnih zahteva za dokumente iz otvorenih pristupa u fiskalnoj godini 2010. i 15 % u fiskalnoj 2011. Od 805 ukupno podnetih zahteva u ovom dvogodišnjem periodu, 103. zahteva se odnosilo na materijale sa konferencija (12,8).  Više od pola (57,3 %) lociranih jedinica odnosilo se na period od 2006. do 2009. Dok su konferencije ili asocijacije veb sajtova najčešće najbolji izvor za materijal sa konferencija, 44,7 % (46) zahteva za materijale sa konferencija iz otvorenih pristupa locirano je u All Academic  (http:// convention3.allacademic.com/one/www/research/index.php?) ili povezanom repozitorijumu Political Research Online (http:// convention2.allacademic.com/one/prol/prol01/).

            All Academic je pre svega oruđe menadžmenta konferencija, sa alatkama koje omogućuju uključivanja apstrakta, peer review recenzija, planova izlaganja, izveštaja i dokumenata finalnog programa. Sajt takođe nudi servis za arhiviranje. Arhivirani materijali sa konferencija su dostupni i besplatni. All Academic je takođe i host za Political Research Online, projekta pre-print repozitorijuma Američke asocijacije političkih nauka (American Political Science Association) i konzorcijum sličnih asocijacija. Ova dva arhiva posebno su značajna kada su u pitanju materijali iz oblasti političkih nauka

Zaključak

  1. godine OCLC Research doneo je izveštaj na osnovu 12 studija o ponašanju i potrebama korisnika, na osnovu kojih je 7 od 12 pružilo dokaze o „rastućoj centralnosti Gugla i drugih pretraživača“ u ponašanju istraživača kada je pretraživanje informacija u pitanju (Connaway and Dickey, 2010, p. 27). Ovo oslanjanje na pretraživače može da bude rezultat jednog drugog zapažanja, naime, značaja brzine i pogodnosti u pretraživanjima (Connaway and Dickey, 2010, p. 32). Važnost ove pogodnosti podvučena je i u radu Connaway et all, 2011, u kome se izvor informacija, olakšice u pristupu i korišćenju i vreme pretraživanja posmatraju kao aspekti pogodnosti u pretraživanju. Značajno je da autori smatraju da je pogodnost vrlo kritična za proces pretraživanja informacija, u smislu da će korisnici „pre žrtvovati sadržaj nego pogodnost pretraživanja“ (Connaway et all, 2011, 27-28).

            Jednostavnost u Gugl pretraživanju po pravilu za rezultat ima  milione pogodaka. Potrebno je, čak i delom, vreme i spretnost u pretraživanju za dobijanje relevantne i tačne informacije. A ipak, korisnici koji najviše cene brzinu i pogodnost u pretraživanju čine to često onemogućujući pristup punoj informaciji. Učiniće to već sa prvom stranom rezultata, ispuštajući iz vida pune resurse biblioteka. Ako se pristup informaciji ne vidi već na prvoj strani, malo je verovatno da će ga korisnik detaljnije potražiti pre nego što ispuni zahtev za međubibliotečku pozajmicu.

            Podjednako je malo verovatno da će međubibliotečka pozajmica opadati zbog porasta materijala iz otvorenih pristupa. U stvari Odeljenje za međubibliotečku pozajmciju Univerzitetske biblioteke IUPUI upravo ukazuje na porast zahteva za pozajmicom materijala iz otvorenih pristupa, kao i da ukupan broj tahteva ostaje relativno stabilan. Sve više i više, materijali postaju slobodni na mreži te je korisnicima sve teže „navigiranje“ u pretraživanju i u mirijadama opcija koje biblioteke i internet nude da bi se pronašlo ono što se traži. Tim međubibliotečke pozajmice specijalizovan je i poseduje znanje za pretraživanje ove vrste više nego što je korisnik toga svestan. Korisnik, naime, može da pronađe informaciju ali je servis taj koji će mu materijal isporučiti. Odeljenja za međubibliotečku pozajmicu moraju da koriste materijale otvorenih pristupa kako bi poboljšali servis i edukovali korisnike o otvorenim pristupima.

Reference

Connaway, L.S. and Dickey, T.J. (2010), “The digital information seeker: report of the findings from selected OCLC, RIN, and JISC user behaviour projects”,

at: www.jisc.ac.uk/media/documents/publications/reports/2010/digitalinformationseekerreport.pdf

Connaway, L.S., Dickey, T.J. and Radford, M.L. (2011), “‘Ifit is too inconvenient, I’m not going after it:’ convenience asa critical factor in information-seeking behaviors”, Libraryand Information Science Research, Vol. 33, pp. 179-90,

www.oclc.org/research/publications/library/2011/connaway-lisr.pdf

Jackson, M.E. (2004), Assessing ILL/DD Services: New Costeffective alternatives, Greenwood, Westport, CT.2012.

Kohn, K. (2006), “Finding it free: tips and techniques for avoiding borrowing fees and locating online publicly available materials”, Journal of Interlibrary Loan, Document Delivery & Electronic Reserve, Vol. 16 No. 3, pp. 57-65.

McGrath, M. (2005), “Interlending and document supply: a review of the recent literature – 51”, Interlending & Document Supply, Vol. 33 No. 1, pp. 42-8.

Martin, R.A. (2010), “Finding free and open access resources: a value-added service for patrons”, Journal of Interlibrary Loan, Document Delivery & Electronic Reserve, Vol. 20 No. 3, pp. 189-200.

Morrison, H.G. (2006), “The dramatic growth of open access: implications and opportunities for resource sharing”, Journal of Interlibrary Loan, Document Delivery & Electronic Reserve, Vol. 16 No. 3, pp. 95-107.

Pennsylvania State University (2010), “About CiteSeerX,”

: http://citeseerx.ist.psu.edu/about/site;jsessionidĽ440EFBF183647A637F0950A3DDEE89CE

Suber, P. (2010), “Open access overview”,

www.earlham.edu/,peters/fos/overview.htm

Weible, C.L. and Janke, K.L. (2011), Interlibrary Loan Practices Handbook, American Library Association,Chicago, IL.

O autoru

Tina Baich je bibliotekar asistent Univerzitetske biblioteke  Indiana University- Purdue University Indianapolis, gde je bila bibliotekar međubibliotečke pozajmice od septembra 2006. Bila je član organizacija ALA RUSA STARSExecutive Committee i predsedavajući ALA RUSA STARS International ILL Co. Posebno se bavi pomoći u  pretraživanjima u međubibliotečkoj pozajmici zasnovanoj na vebu i impaktima otvorenih pristupa u međubibliotečkoj pozajmici. Diplomirala je na Indiana University Schools of Library

& Information Science and Liberal Arts i ima master iz nauka bibliotekatstva i istorije. Kontakt adresa je cbaich@iupui.edu

[1] Rad je dostupan na www.emeraldinsight.com/0264-1615.htm

[2] Indiana University Library. https://ulib.iupui.edu/

Vesna Ilić i Nadica Stojanović
Narodna biblioteka „Radoje Domanović“ Leskovac

Igor Živanović, Milutin Šahović i Nikola Krsmanović, Otrgnut od zaborava akademik prof. dr Radoslav M. Grujić (1878-1955), izložba u Narodnoj biblioteci „Radoje Domanović“ u Leskovcu, 10. oktobar 2023. godine

U Čitaonici Narodne biblioteke „Radoje Domanović“ u Leskovcu, 10. oktobra ove godine otvorena je izložba posvećena akademiku prof. dr Radoslavu M. Grujiću, pod nazivom Otrgnut od zaborava akademik prof. dr Radoslav M. Grujić (1878-1955).

Jedan od recenzenata kataloga ove izložbe, dr Dragan Protić, profesor Bogoslovskog fakulteta i rektor Bogoslovije Svetog Save u penziji, navodi da „izložba osvetljava svima nama, a takođe i budućim generacijama, lik, rad i značaj velikog čoveka i naučnika, profesora Radoslava Grujića.

Na otvaranju izložbe knjige i panela iz fonda Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu, posvećene akademiku Radoslavu M. Grujiću, obratili su se: prof. dr Dejan Antić, državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu, Igor Živanović, viši diplomirani bibliotekar u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ u Beogradu, master istoričar Vladimir Petković, kustos u Narodnom Muzeju u Leskovcu, Milutin Šahović, viši diplomirani bibliotekar u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ u Beogradu i Vesna Ilić, direktorka Narodne biblioteke „Radoje Domanović“ u Leskovcu.

Prof. dr Dejan Antić, takođe jedan od recenzenata kataloga izložbe, govorio je o prof. dr Radoslavu Grujiću i njegovoj zasluzi za očuvanje srpske i svetske kulturne baštine. Profesor Antić je posebno podvukao da se ugledamo na požrtvovanost Radoslava Grujića, na sve ono što je učinio za srpski narod, kao i na njegovu veliku ljubav koju je nosio za svoj narod. Istakao je da današnja intelektualna elita treba da krene njegovim stopama. „Bez obzira na sve što su učinili komunisti da se njegovo ime zaboravi, mi danas 2023. godine, govorimo o Radoslavu Grujiću, jer istina se ne može sakriti“, zaključio je prof. dr Antić. Nakon toga, voditelj programa Nadica Stojanović, diplomirani bibliotekar, pročitala je biografije autora izložbe i pozvala direktorku Biblioteke u Leskovcu, gospođu Vesnu Ilić da se obrati prisutnima ispred ustanove u kojoj je priređena izložba. Direktorka je govorila o značaju i doprinosu akademika Grujića, oslanjajući se, pri tom, na recenziju dr Dragana Protića, a uz zahvalnost autorima na ukazanoj prilici što se ova izložba može pogledati i u Leskovcu.

Na izložbi je master istoričar Vladimir Petković, kustos u Narodnom Muzeju u Leskovcu, govorio o životu, školovanju i radu ovog značajnog akademika. Istakao je njegov značaj u proučavanju istorije srpskog naroda u novom veku. Posebno je istakao važnost istorije Srpske pravoslavne crkve na prostoru koji je obuhvatala Pećka Patrijaršija, kao i značaj toga da je akademik Grujić bio jedan od osnivača vodećih kulturno-obrazovnih institucija na prostoru stare Srbije.

Jedan od autora izložbe Igor Živanović, viši diplomirani bibliotekar iz Univerzitetske biblioteke u Beogradu, istakao je da su ovom izložbom autori želeli da isprave nepravdu koja je učinjena izuzetnom naučniku, retkom čoveku, akademiku Grujiću i da osvetle njegove najznačajnije doprinose na polju nauke, umetnosti i kulture. „Njegov doprinos istorijskom, verskom i kulturnom identitetu je neizmeran, moguće je reći i bez premca“, istakao je gospodin Živanović u svom obraćanju. Nakon toga, govorio je i o koncepciji same izložbe, rekavši da je izložbom obuhvaćena i sistematizovana bogata građa ovog velikana, koju poseduje Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ u Beogradu. Izložena građa obuhvata sva interesovanja akademika Grujića, počevši od istorije srpskog naroda, istorije srpske crkve, istorije srpskog jezika, rukopisne zbirke.

Na kraju programa publici se obratio Milutin Šahović, viši diplomirani bibliotekar iz Univerzitetske biblioteke u Beogradu jedan od autora, koji je istakao ljudsku veličinu akademika Grujića, čoveka koji je zadužio srpski narod. Prema njegovim rečima cilj izložbe jeste taj da se, poput akademika Grujića, istaknu i drugi značajni pojedinci kao svetli primeri kako se treba odnositi prema svom nasleđu.

Sudbine velikih ličnosti ponekad ponesu obeležje nepravde, nažalost neretko u nas. Nepravdi ima raznih. Mogu biti osude i nerazumevanje za života značajnog pojedinca, mogu biti posthumne, a jedna od najvećih nepravdi je zaborav.

(citat iz Kataloga izložbe)

Igor Živanović

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ Beograd

Prikaz izložbe

Vuka Jeremić i Draganaa Mihailović, Bez predaka i potomaka, izložba u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“, 20. septembar 2023.

U Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ u Beogradu 20. septembra ove godine otvorena je izložba posvećena delu Franca Kafke, pod naslovom Bez predaka i potomaka. Sam naslov uputio je na jedinstveno mesto Franca Kafke u svetskoj književnosti, mesto koje se zbog svoje višestruke izuzetnosti teško vezuje za prethodnike i naslednike. Izložbu knjiga i panela iz fonda Univerzitetske biblioteke otvorili su povodom 140 godina od Kafkinog rođenja autor izložbe bibliotekar savetnik  Vuka Jeremić i direktor Gete instituta dr Kristof Feldhus. Posle pozdravne reči direktora Univerzitetske biblioteke Aleksandra Jerkova, na izložbi su o značaju Franca Kafke u istoriji svetske književnosti govorili profesori Goran Radonjić i Ana Mitrevska, koji su zajedno sa profesorima Milošem Todorovićem, Vukom Petrovićem i Miodragom Vukčevićem, priložili i radove objedinjene u publikaciji, sada već dvadesetoj, u seriji Klasici svetske književnosti – jubileji. Urednica publikacije Vuka Jeremić  saradnica na postavljanju izložbe i autor bibliografije „Franc Kafka u fondu Univerzitetske biblioteke“  Dragana Mihailović, predstavile su Kafkino delo u nekoliko sesija, sistematizovanih i pomenutoj publikaciji: uvodni esej o Kafki („Kafka: nekoliko napomena“) autora izložbe Vuke Jeremić, „Rekli su o Kafki“ (deo posvećen zapažanjima savremenika i umetnika o Kafkinom delu), „Kafka o pisanju iz Dnevnika“ (beleške o procesu stvaranja iz piščevih Dnevnika), „Kafka o sebi“, „Ilustrovana hronologija Kafkinog života i stvaralaštva“ (detaljna biografija praćena fotografijama umetnika i savremenika, zajedno sa prilozima – skulpturama, spomenicima, portretima i karikaturama) i najzad deo pod nazivom „prilozi profesora“, priloženi radovi Miodraga Vukčevića („Franc Kafka u Srbiji“),  Miloša Todorovića („Proces kao procesualnost čovekovog života u svetu“), Vuka Petrovića („O jednom preobražaju kod Kafke (kratka priča „Novi advokat“), Gorana Radonjića („Istinsko čekanje milosti: Kafkin putnik u tramvaju“) i Ane Mitrevski („Iz povesti jednog prijateljstva: manje poznata dela Franca Kafke i Maksa Broda“). Izložba je, uz pomenutu publikaciju, pažnju čitalaca još jednom okrenula Kafki, potvrđujući nanovo njegovu davnu misao:

„Ne želim da me lako definišu. Radije bih lebdeo iznad umova drugih ljudi kao nešto sasvim fluidno i neopažljivo; više kao providno, paradoksalno prelivajuće stvorenje nego stvarna osoba…“.

MSc Oja Krinulović, bibliotekar savetnik, Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“, Beograd

Stručno-naučni skup BIBLIONET 2023 odžan je u Somboru po 17. put,  u periodu od 7. do 9. septembra na temu „Deca i mladi: biblioteke za nove generacije” i predstavlja važan događaj u svetu bibliotekarstva u Srbiji i regionu. Ovaj skup se održao uz podršku Zajednice matičnih biblioteka Srbije i Gradske biblioteke „Karlo Bijelicki”.

Na svečanom otvaranju skupa, publici su se obratili ugledni govornici kao što su Vanja Marković iz Ministarstva kulture Republike Srbije, Antonio Ratković, gradonačelnik Grada Sombora, dr Vladimir Pištalo, upravnik Narodne biblioteke Srbije, prof. dr Gordana Rudić, šef katedre za bibliotekarstvo na Pedagoškom fakultetu u Somboru, i Nataša Turkić, direktorka Biblioteke. Program je vodila Marija Čačić, rukovodilac Zavičajnog odeljenja GBKB, a učestvovala je i devojačka pevačka grupa Jule iz GKUD Ravangrad.

Na ovom značajnom skupu je dodeljena nagrada „Đuro Daničić” za doprinos razvoju bibliotekarstva i kulture u celini, koja je ove godine pripala Žaklini Nikolić, direktorki Biblioteke „Centar za kulturu” Kladovo.

Skupu je prisustvovalo preko 170 bibliotekara iz 40 različitih ustanova iz cele Srbije, kao i gosti iz regiona.

Radni deo programa je počeo sa pozvanim predavanjima predavača iz Nemačke i Hrvatske putem video linka, a zatim su govorili stručnjaci iz različitih gradova i ustanova, koji su podelili svoja iskustva u radu sa decom i mladima. Ovo je bila odlična prilika da se razmene ideje i unapredi praksa u oblasti bibliotekarstva.

Treba istaći novitet skupa, a to je da je po prvi put na ovom skupu, održan Letnji forum Bibliotekarskog društva Srbije, gde su učestvovali stručnjaci iz oblasti bibliotekarstva.

Jedan od ključnih zaključaka ovogodišnjeg skupa je potreba za definisanjem nacionalne strategije u oblasti pružanja bibliotečkih usluga za decu i mlade. Zbog toga će Zajednica matičnih biblioteka Srbije pokrenuti inicijativu prema Ministarstvu kulture RS za definisanje ove strategije, uzimajući u obzir najbolje prakse iz drugih zemalja u svetu i regionu.

Osim stručnih predavanja i diskusija, učesnici su imali priliku da uživaju u različitim kulturnim događanjima u Somboru, uključujući i izložbu „80 godina Malog princa“ u Gradskom muzeju Sombor. Ova izložba je bila posvećena knjizi „Mali princ“ Antoana de Sent Egziperija, sa preko sto različitih izdanja iz privatne kolekcije Žane Gnjatović, bibliotekarke Gradske biblioteke „Karlo Bijelicki“, kao i dečijim radovima nastalim tokom radionica „Leto sa Malim princem“. Autor izložbe je Erika Vujić.

Ovaj značajan skup je podržalo Ministarstvo kulture Republike Srbije, Grad Sombor, i Zajednica matičnih biblioteka Srbije, uz prijatelje skupa, Narodno pozorište Sombor i kompaniju Star taxi.

Zaključak skupa je da ovaj 17. stručno-naučni skup BIBLIONET na temu „Deca i mladi: biblioteke za nove generacije” predstavlja inspirativan događaj koji je okupio stručnjake iz oblasti bibliotekarstva i kulture kako bi razgovarali o budućnosti biblioteka za nove generacije. Ovaj skup je naglasio važnost razmene iskustava i saradnje u ovim oblastima, ističući potrebu za razvojem nacionalne strategije koja će podržati pružanje bibliotečkih usluga za decu i mlade.

Milutin Šahović

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ Beograd

U sredu, 20.12.2023.godine, u prostorijama Univezitetske biblioteke u Beogradu otvorena je izložba pod nazivom „Prava žena u kulturnom nasleđu Srbije“. Otvorena je u prisustvu ambasadora Velike Britanije Edvarda Fergusona i poverenice za zaštitu ravnopravnosti Brankice Janković. Ova izložba predstavlja izabrane članke sa istoimenog portala –PRAVAZENA.UNILIB.RS.

Autori izložbe su bibliotekari doc. dr Adam Sofronijević, Dragana Janković, Nataša Matović, svi zaposleni u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu, kao i stručni saradnici izložbe, kolege Dejana Kavaja Stanišić,Oja Krinulović,Nemanja Žikić i Boban Radivojević.

Na izložbi je predstavljen deo od oko 200 izabranih digitalno predstavljenih radova, koji su govorili o ženskom stvaralaštvu od 1867. do 1973. godine. Na adresi PRAVAZENA.UNILIB.RS nalaze se članci iz istorijskih novina Srbije, koji se mogu preuzeti iz najveće pretražive digitalne biblioteke regiona PRETRAŽIVA.SRB koja sadrži više od 1.200.000 digitalno pretraživih stranica kulturnog nasleđa Srbije i zemalja regiona. Izložba je prilika da se vidi mnoštvo tema koje su prožimale srpsko društvo  i odnosile su se na žene u brojnim oblastima, poput vojske i kulture.

Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti, izjavila je da je kultura jedno od najznačajnijih polja gde se može postići ravnopravnost žena, kao što je i istakla da Izložba pokazuje „devojčicama i devojkama da njihov pol ne može i ne sme određivati opseg njihovih dostignuća, već mogu da sanjaju mnogo više”.

Ambasador Velike Britanije Edvard Ferguson istakao je da je oduševljen i počastvovan što učestvuje u otvaranju izložbe kao ponosni feminista i otac dve ćerke, koji želi da one imaju iste mogućnosti, i da želi da do toga stignemo što pre, iako na tom pitanju ima još dosta da se radi i u njegovoj zemlji.

Ferguson je podsetio na ličnosti poput Elsi Ingles (1864-1917), koja je došla u Srbiju i osnovala 14 bolnica i spasla živote nebrojenih vojnika i Floru Sends (Sandes 1876-1956) koja je zahvaljujući Srpskoj vojsci postala jedina Britanka vojnik u Prvom svetskom ratu i uz nekoliko odlikovanja, dogurala je do čina kapetana.

„Potcenjivali su ih muškarci i obe su morale doći u Srbiju da dobiju priliku da zasijaju. Pokazale su da ako im se ukaže i mala prilika mogu zasijati”, ocenio je Ferguson.

 «Borba za prava žena i njihovo ostvarivanje u Srbiji, iako danas aktuelniji više nego ikada,  imaju dugu istoriju na ovim prostorima. Izložba predstavlja veliki broj članaka iz istorijske srpske štampe vezanih za ovu temu i otkriva da su prvi članci o pravima žena objavljivani na srpskom jeziku još sredinom 19. veka. Prava žena i borba za njihovo ostvarivanje predstavljaju sastavni i veoma važni deo istorijskog nasleđa Srbije i zbog toga su nersakidiv deo kulurnog identiteta našeg naroda i tradicije koja se baštini u Republici Srbiji», navode autori. 

Na otvaranju su simbolično gajdama, kao instrumentom koji povezuje dve zemlje, izvedene himne Srbije i Velike Britanije, a upravnik Univerzitetske biblioteke Aleksandar Jerkov je pozdravljajući prisutne istakao da se predstavlja jedan deo istorije borbe za ženska prava.

Predstavnik biblioteke i jedan od autora Adam Sofronijević je istakao da je cilj izložbe pokazati da borba za ženska prava nije prolazna moda, želja finansijera ili hir, kao i da više od 150 godina u Srbiji postoje glasovi žena koje se bore za prava i ravnopravnost.

„Nadam se da smo pokazali izložbom da biti Srbin jeste boriti se za prava žena, da se ugledamo na slavne pretke”, naveo je Sofronijević.

Kao deo izložbe u digitalnoj izložbenoj vitrini izložena je knjiga iz fonda Univerzitetske biblioteke prvo izdanje prevoda na srpski jezik knjige Džona Stjuarta Mila „Potčinjenost ženskinja” koja je objavljena u Beogradu u Državnoj štampariji 1871. godine, samo dve godine nakon njenog objavljivanja u Britaniji.

Članci pokrivaju različite vremenske periode, kao i za izabrane momente, aktuelne probleme i pitanja vezana za prava žena, kako u Srbiji, tako i u svetu. Podeljeni su hronološki, i to po oblastima:

Na period od 1868-1941. – Prava i položaj žena kod nas,Prava i položaj žena u svetu, Vaspitanje i obrazovanje žena kod nas, Vaspitanje i obrazovanje žena u svetu, Pravo glasa žena kod nas, Pravo glasa žena u svetu, Emancipacija žena kod nas, Emancipacija žena u svetu, Žena i religija,

Na Period od 1945-1971Prava i položaj žena kod nas, Prava i položaj žena u svetu, Pravo glasa žena, Emancipacija žena i Pravo na abortus

Interesantno je da je jedna mala zemlja, Srbija, sredinom 19. i početkom 20. veka prednjači na Evropskom tlu po pitanju prava žena i ravnopravnosti. Jedna srpska žena postala je najodlikovaniji vojnik Velikog rata.

Izložbe o feminizmu su nužne, s obzirom na to da, nažalost, još uvek ima potrebe za ostvarivanjem ravnopravnosti, iako su naše pretkinje uložile ogroman napor, kako praktični, tako i teorijski.

Ovakve izložbe su izuzetna prilika da se korisnici bilioteke, a i šira javnost, upoznaju sa nasleđem i da nastave da istražuju, kako o ovoj temi, tako i o drugim temama iz bogatog fonda Univerzitetske biblioteke u Beogradu 

Izložbu je realizovala Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković” u saradnji sa Kancelarijom Poverenika za zaštitu ravnopravnosti i Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva.