Treći po redu stručno – naučni skup Biblionet održan je u Somboru, 4-5. juna, u organizaciji Zajednice matičnih biblioteka  Srbije i Gradske biblioteke Karlo Bijelicki iz Sombora.

Tema ovogodišnjeg skupa bila je „Najbolji projekti biblioteka u Srbiji 2006-2009.“

Komisija za selekciju projekata izabrala je 10 projekata i 34 postera koji će biti predstavljeni u okviru skupa.

Na svečanom otvaranju u Narodnom pozorištu u Somboru, publici su se obratili gradonačelnik Sombora Dušan Jović i direktorka Gradske biblioteke Karlo Bijelicki Miljana Zrnić, a gošća iz Hrvatske prof. Dr Tatjana Aparac-Jelušić održala je predavanje  „Najbolji projekti biblioteka u Hrvatskoj 2006-2009.“ Nakon toga, usledila je promocija knjige „Tesla, portret među maskama“, autora Vladimira Pištala, dobitnika NIN-ove nagrade za 2008. godinu.

Konferencija je organizovana u prelepom i autentičnom etno ambijentu Dida Hornjakov salaša. Prvi dan skupa radno predstavništvo sačinjavali su Miro Vuksanović, Miljana Zrnić i Dragana Milunović. Kao uvod u dešavanje, predstavio se i ovogodišnji domaćin Gradska biblioteka Karlo Bijelicki.  Prvuradnu sesiju obeležile su prezentacije sledećih biblioteka:

  1. Audio arhiv,  Biblioteka grada Beograda
  2. Digitalna biblioteka 2006-2009, Gradska biblioteka Vladislav Petković-Dis, Čačak
  3. Kraljevo i Kraljevčani, Narodna biblioteka Stefan Prvovenčani, Kraljevo
  4. Projekat za inkluziju Roma: Biblioteka je pravo mesto za mene, zar ne?, Gradska biblioteka Novi Sad
  5. Ogranci i ograničenja, Narodna biblioteka Vuk Karadžić Kragujevac

Drugi dan skupa, čije su radno predstavništvo sačinjavali Bogoljub Mazić, Dragan Kojić i Predrag Đukić, počeo je promocijom knjige „Unapređivanje bibliotečkih usluga za osobe sa invaliditetom“, a o ovoj temi govorile su Nedeljka Ložajić i Dragana Milunović iz Narodne biblioteke Srbije, kao i Jasna Negovanović iz Pokrajinskog saveza slepih Vojvodine.

Završnu radnu sesiju činile su prezentacije:

  1. Kuća svih kuća, Narodna biblioteka Stefan Prvovenčani, Kraljevo
  2. Biblioteka šabačka – privlačno, uzbudljivo, bezbedno mesto, Biblioteka šabačka, Šabac
  3. Čitam i skitam, Gradska biblioteka, Subotica
  4. Tajna, Biblioteka grada Beograda
  5. Veština komunikacije, Biblioteka Milutin Bojić, Beograd

Nakon svake prezentacije usledile su konstruktivne diskusije, predočavanje problema kao i razmene iskustava među bibliotekarima. Takođe, učesnicima skupa podeljeni su uputnici za ocenjivanje ovogodišnjeg skupa, u kojem su imali mogućnost da daju svoje sugestije i  predloge.   

Stručni žiri u čijem sastavu su bili predsednik Zajednice, Sreten Ugričić, Miro Vuksanović, Bogoljub Mazić, Dragan Kojić, Predrag Đukić, Dragana Tipsarević i Miljana Zrnić, odlučio je da ove godine dodeli 3 nagrade za najbolji projekat i dve nagrade za najbolju poster prezentaciju. Naime, kako je naglasio Sreten Ugričić u završnoj reči, izdvojile su se dve grupe projekata, uslovno rečeno, po žanru i tipu. Jedna grupa prezentacija, kao i postera, imale su u svojoj osnovi  inovativne ideje i projekte, a druga grupa radova se izdvajala svojom celovitošću i primenjivošću i u drugim bibliotekama .

Prvu nagradu u kategoriji za inovativnost i ideju dobio je projekat Tajna  Biblioteke grada Beograda, dok su za najbolji projekat u celini proglašeni radovi  Gradske biblioteke Vladislav Petković-Dis iz Čačka  Digitalna biblioteka 2006-2009, razvoj, rezultati i perspektiva digitalizacije u Gradskoj biblioteci Vladislav Petković-Dis, i Projekat za inkluziju Roma: Biblioteka je pravo mesto za mene, zar ne?  Gradske biblioteke iz Novog Sada.

U kategoriji najboljih poster prezentacija situacija je bila  slična: dodeljene su dve nagrade – za najbolji vizuelni poster, koji promoviše knjigu i čitanje, a to je poster Knjiga Gradske biblioteke Karlo Bijelicki iz Sombora, a za najbolju prezentaciju specifičnog projekta date biblioteke, žiri se odlučio za poster Kraljevo čita Narodne biblioteke Stefan Prvovenčani iz Kraljeva.

Prezentacije i posteri s ovogodišnjeg Biblioneta mogu se pogledati na adresi:
http://zajednica.nb.rs/scc/izdanja-sa-biblioneta.html

Pored redovnog programa, za učesnike skupa organizovana je poseta Gradskoj biblioteci Karlo Bijelicki u Somboru, galeriji Milana Konjovića i Srspkoj čitaonici Laza Kostić. Takođe, domaćini su priredili gostima muzičko veče uz somborske tamburaše Ravangrad, kao i odlazak na predstavu Buba u uhu, u izvođenju Narodnog pozorišta u Somboru.

Domaćin sledećeg Biblioneta, biće Narodna biblioteka «Ilija M. Petrović»

Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković“ je na ovom skupu učestvovala sa tri posterska rada, čije tekstove objavljujemo, a dostupni su na adresi:
http://zajednica.nb.rs/files/izdanja/PrezentPoster.pdf

UMETNIČKI CENTAR UBSM
mr Selman Trtovac

UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA „SVETOZAR MARKOVIĆ“ Bulevar kralja Aleksandra 71 u Beogradu renovirala je deo prostorija zahvaljujući donaciji kompanije US Steel i veliku salu na prvom spratu stavila na raspolaganje likovnim umetnicima. Od 1. marta 2008. godine Biblioteka ima svoju umetničku galeriju, odnosno Umetnički centar UBSM u kome, kroz jednomesečne programe, predstavlja radove najtalentovanijih studenata umetnosti i radove umetnika po pozivu. Ovakvom inicijativom Univerzitetska biblioteka predstavlja se kao otvorena savremena akademska institucija svesna opravdanih očekivanja svojih sadašnjih i budućih korisnika za uvođenjem novih sadržaja, proširivanjem i otvaranjem novih kreativnih kapaciteta i reagovanjem na zahtev vremena za interdisciplinarnošću i ukrštanjem znanja. Isto tako je pozitivna namera da se izložbama studenata umetnosti promoviše visoko umetničko obrazovanje, ali i da se ostalim studentima beogradskih fakulteta, istraživačima i naučnicima koji svakodnevno posećuju prostore Biblioteke približi najsavremenije umetničko stvaralaštvo i nove ideje koje nagoveštavaju radovi izabranih umetnika. Okosnica umetničkog programa su profesionalni nastupi studenata univerziteta umetnosti i umetnika po pozivu, koji tu izlažu slike, radove na papiru – crteže, kolaže, printove, fotografije, instalacije, skulpture, video radove itd. Neke od izložbi imale su značajan odjek u stručnoj javnosti. Primer su izložbe Zampe di Leonea, Milana Blanuše, Radoša Antonijevića, izložba posvećena delu Pavla Stefanovića itd. Svaku izlagačku godinu će pratiti monografska publikacija. Osim toga, planiraju se razgovori, predavanja i okrugli stolovi u vezi sa aktuelnim temama u umetnosti i kulturi uopšte. Ovakav spoj različitih, ali srodnih aktivnosti, zarad razvoja svake od njih nije česta praksa u našim institucijama kulture i obrazovanja, ali je svaka nova inicijativa koja ima eksperimentalni karakter, sasvim izvesno, korak napred za javne institucije u našoj zemlji.

DIGITALIZACIJA FONDA STARE I RETKE KNJIGE
U UNIVERZIETKOJ BIBLIOTECI „SVETOZAR MARKOVIĆ“ U BEOGRADU

Sunčica Glišić
mr Gordana Lazarević
Aleksandra Trtovac

Digitalizacija knjiga iz fonda retkosti u okviru Univerzitetske biblioteke projekat je koji odgovara zahtevima informatičkog doba u kojem živimo – brz i lak pristup informacijama i raznim vrstama bibliotečke građe. S druge strane, stare i retke knjige na taj način ostaju sačuvane od neizbežnog propadanja usled trošnosti materijala i postaju dostupne široj javnosti na jednom drugom mediju, bez straha da će biti dodatno oštećene.

Pored imperativa čuvanja i zaštite stare i retke knjige, digitalizacijom vrednih knjiga iz bibliotečkih fondova postiže se još jedna važna funkcija biblioteka – uspostavljanje međukulturne komunikacije, te prezentovanje nacionalnog blaga od izuzetnog kulturnog i istorijskog značaja, a sve to u formi digitalnih materijala, lako dostupnih preko elektronskih baza podataka. Projekat digitalizacije započeo je u Univerzitetskoj biblioteci 2008. godine. Elektronski zapisi stare i retke knjige u lokalnoj bazi podataka Univerzitetske biblioteke inkorporirani su i pretraživi preko uzajamnog kataloga biblioteka članica sistema COBISS. Više o tome može se naći na adresi Univerzitetske biblioteke – www.unilib.bg.ac.rs.

U fondu retkosti predviđenom za digitalizaciju nalaze se rukopisne, stare i retke štampane knjige, stari časopisi i novine, arhivska zbirka , zbirka starih geografskih karata i atlasa. Značajno je napomenuti da je zbirka rukopisnih, ćirilskih i orijentalnih knjiga  od neprocenjive vrednosti.

Od ćirilskih rukopisa navešćemo samo one najstarije, iz 13. veka: odlomak Apostol jevanđelja, pisan na koži, i Psaltir. Među najstarijim štampanim knjigama iz 15. veka, nalazi se Oktoih prvoglasnik i Psaltir sa posledovanjem iz Cetinjske štamparije iz 1494. godine i Biblia latinaiz Nirnberga iz 1477. godine, koja je ručno ukrašena. Među knjigama iz 16. veka (srbulja), po svojoj vrednosti i značaju izdvaja se Oktoih, štampan u Gračanici 1539. godine, sa izvanredno retkom ilustracijom, drvorezom meloda sa manastirom Gračanica.

Od periodičnih izdanja, u fondu se čuvaju i Zabavnik Dimitrija Davidovića iz 1834. godine, Novine serbske koje su počele sa izlaženjem 1813. godine u Beču, Šumadinka iz 1850. godine i mnogi drugi.

Arhivska zbirka, dragocena po svom sadržaju, sastoji se od pisama i dokumenata nastalih od kraja 17. pa sve do 20. veka. Najveći deo ove zbirke čini lična prepiska znamenitih ličnosti, i broji oko 4.000 jedinica i oko 22.000 ispisanih stranica.

Zbirka geografskih karata i atlasa sadrži stare mape naših krajeva. Od starih karata, posebnu pažnju privlače bakrorezi sa planovima Beograda iz 18. veka.

Prema projektu digitalizacije predviđeno je da se najpre digitalizuju rukopisi, rukopisne i štampane knjige koje su prema Zakonu o kulturnim dobrima kategorisane kao stare i retke knjige od izuzetnog značaja, a njihov popis je objavljen u Službenom glasniku Republike Srbije br. 54/79 i 12/00. Sve ove knjige najpre su kataloški obrađene i zapisi za njih su sastavni deo elektronskog kataloga Biblioteke. Svaki zapis u elektronskom katalogu sadržaće link, odnosno vezu sa digitalizovanim sadržajem, čime će korisnik na jednostavan način moći da pregleda knjigu koja mu je potrebna.

Signature na kojima se nalazi ova vrsta građe jesu Rs – rukopisi i rukopisne knjige, R – stare i retke štampane knjige, Ćor. i Ćor. fr. – rukopisi i fragmenti rukopisa Srpskog seminara koje je opisao i popisao Vladimir Ćorović, a koji su dati Biblioteci na trajno čuvanje .

U fond stare i retke knjige naše Biblioteke ušle su publikacije iz legata Gedeona Dunđerskog, Joce Vujića, Miroslava Premrua i dr. Koliki je značaj digitalizacije ovog dela fonda, pokazuje i činjenica da je Gradski sekretarijat za kulturu Skupštine grada Beograda Biblioteci dodelio sredstva za digitalizaciju 1597 strana rukopisnih knjiga iz poklona Geodeona Dunđerskog.

Do sada je ukupno digitalizovano 13 starih i retkih knjiga, 19 rukopisnih knjiga, kao i 206 dokumenata iz rukopisne zaostavštine Isidore Sekulić. Ljubaznošću uprave Narodne biblioteke Srbije našoj Biblioteci dat je na korišćenje skener bez koga bi ovaj posao bilo nemoguće realizovati.

Univerzitetska biblioteka ovim projektom prati svetske tendencije u razvoju bibliotečkih servisa i pružanja kvalitetnih informacija krajnjem korisniku, ali se i aktivno uključuje u očuvanje i prezentovanje kulturne baštine našeg naroda. Time se još jednom svrstava u red najznačajnijih ustanova kulture u ovom delu Evrope.

ČITAONICE U UNIVERZITETSKOJ BIBLIOTECI
«SVETOZAR MARKOVIĆ» U BEOGRADU

Mr Mr Vera Petrović

Razvoj Univerzitetske biblioteke pratio je potrebe svojih korisnika. Svoj rad biblioteka je započela 1926. godine sa četiri čitaonice, a 2008. godine je svojim korisnicima omogućila da koriste svih devet čitaonica.

Biblioteka od 2003. godine, vodi bazu podataka o korisnicima. Baza podataka raspolaže sa podaci o 19808 korisnika. Studenti su najbrojniji, njih je 13275, a preko 700 korisnika je nastavno osoblje Univerziteta.

Studentska čitaonica, profesorska čitaonica, čitaonica za periodiku i čitaonica Odeljenja retkosti, su četiri čitaonice sa kojima je biblioteka započela svoj rad. Internet centar je opremljen za svoje korisnike prvim računarima 1997. godine. Čitaonica u Domu Vojislava M. Jovanovića sa svojim posebnim fondom je dostupna od 1988. godine. Austrijska čitaonica je otvorena 2003. godine, a  Centar za studente sa hendikepom 2008. godine.

Potrebe su mnogo veće, jer bogati  i raznovrsni fondovi, stalna potreba za slobodnim pristupom svim informacijskim izvorima, kao i permanentna potreba studenata da pod njenim krovom individualno ili grupno sprema svoje ispite, zahteva pronalaženje idejnih rešenja za nove prostore njima namenjene.                                                                   

Sunčica Glišić
viši bibliotekar Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković“

Ova biblioteka  vrlo neobičnog, futurističkog izgleda otvorena je u septembru 2005. godine. Projektovao je čuveni arhitekta  Norman Foster. Njegova ideja je da se sve projektuje u otvorenim slobodnim formama po ugledu na već postojeće takve 3 biblioteke. Dve su Britaniji i jedna u Francuskoj. Po svom izgledu ova biblioteka najviše liči na biblioteku u Kembridžu. To je kombinacija metal-staklo a projektovana je u obliku ljudskog mozga. Ljudski mozak podeljen je na dve hemisfere. Desna kontroliše emocije, vizuelne kontakte i kreativnost. Leva je odgovorna za logiku i analitičko mišljenje, centar je za jezike. Oba dela su potrebna za učenje. Osim jezika u procesu učenja i te kako nam je potrebna kreativnost u istraživanjima i u potrazi za pravim informacijama.

Izgradnja ove biblioteke počela je 2001. a završena je 2004. godine i koštala je 18 miliona evra, zajedno sa opremanjem i kompjuterima. Zamišljeno je da ova biblioteka udomi 11 manjih biblioteka sa fondom od oko 700.000 knjiga. Ovo je bio izazov za arhitektu, jer je morao da vodi računa da zgrada ne bude suviše visoka i da ne zatvara druge građevine u okruženju, a s druge strane da njen smeštajni kapacitet bude takav da može primiti fond 11 manjih biblioteka.

Sama zgrada vrlo je neobičnog oblika. Podseća na ljudski mozak.Sva je u staklu i metalu, sa jako mnogo prozora i puno svetlosti. Unutrašnjost je u kombinaciji sive i bele boje, a ulazni hol je svetlo žute boje. Urađen je vrlo dobar sistem za ventilaciju, a kad su lepi dani ceo krov se podiže. Cela zgrada je u kružnom obliku, sa terasama i balkonima. Ima 5 nivoa. Police su smeštene u centralnom delu i u slobodnom su pristupu, a svuda okolo su stolovi za učenje. Ima 650 čitalačkih mesta.

Sva radna mesta imaju priključke za struju, laptop kompjutere i stone lampe. Tastature su bešumne. Svi imaju pristup akademskoj mreži. 50% je LAN bežični internet.  U biblioteci postoji 40 mesta  bez kompjutera, da bi korisnici mogli da koriste svoje računare. Postoji jedna prostorija za učenje sa 17 kompjutera. Takođe i jedna prostorija za čitanje  mikrofilmova. U prizemlju je smeštena  čitaonica za periodiku. U centralnoj auli u prizemlju dva su mesta za osobe sa specijalnim potrebama. Ta mesta su specijalno opremljena za korišćenje multimedijalne građe. Dozvoljeno je fotokopiranje.

Police zauzimaju 24.000 metara dužine i u njima je smešteno 700.000 knjiga u otvorenom pristupu. Klasične studije imaju fond 90.000, Latinoanerički deo 13.000. Studije germanistike 185.000.  Holandski jezik i književnost 30.000 a engleski jezik 80.000. Francuski, španski, portugalski i italijanski 15.000. Slavistika ima fond od 70.000. Južnoameričke studije 45000 a komparatvna literatura 35.000.

Na svakom spratu postoje po 2 terminala za OPAK pretraživanje. Drugi su locirani u informatiovnom odeljku. Na ulazu u biblioteku je informativni pult za kojim rade dva bibliotekara. Tu  je i pult za zaduživanje u prizemlju sa obe strane.

Iako modernog dizajna, i vrlo lepo organizovana ova biblioteka već sada ima dva problema. Police su fiksirane i ne postoji mogućnost da se premeštaju, osim na 4. spratu. A s druge strane problem je priliv knjiga. Nije se razmišljalo da fond svake godine raste i gde će se smestiti te knjige. Godišnje se fond uvećava za 10.000 knjiga. U narednih 10 godina smeštajni kapaciteti biće pretrpani. Šta onda? Da bi se koliko toliko rešio problem duplikati se poklanjaju fakultetskim bibliotekama. Biblioteka radi od 9-22 a vikendom od 10-17.

Tatjana Brzulović-Stanisavljević
Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković”, Beograd

Humboldt Univerzitet osnovan je 1810 godine. Osnovao ga je pruski reformista i lingvista Wilhelm von Humboldt. Od 1828-1946 ime mu je bilo Friedrich Wilhelms-Universität, a od 1949. Humboldt Universität. Kao najstariji univerzitet, istovremeno je i model Univerziteta 19. veka  koji je uticao na druge evropske i zapadne univerzitete, pre svega zbog vizionarskih ideja svog osnivača. Jedinstvo učenja i istraživanja, slobodno školovanje postali su vodeći principi brojnih institucija visokog obrazovanja širom sveta.

Na svom skoro dvestagodišnjem putu pretrpeo je mnoge promene. 2010. godine slavi 200-godišnjica osnivanja.

U početku nije imao svoju biblioteku pa je tu ulogu imala Kraljevska biblioteka, danas Državna biblioteka-prusko nasleđe. 1831. je osnovana Univerzitetska biblioteka Humboldt Univerziteta. Posle rata Berlin je podeljen na istočni i zapadni. Humboldt je ostao u istočnom Berlinu, te je zapadni ostao bez Univerziteta. 1948. osnovan je Slobodni Univerzitet. Danas su to dva vodeća univerziteta u svetu, i nalaze se u prvih 10 univerziteta. Svake godine 4000 studenata upiše Humboldt Univerzitet. Više od 14%  studenata je iz inostranstva, koji studiraju na engleskom jeziku, na preko 300 lokacija u Berlinu. Univerzitetska biblioteka nudi svojim studentima preko elektronskog kataloga 4.000.000 knjiga i časopisa, online. Imaju parterstvo sa preko 170 univerziteta širom sveta. Uključeni su u  program ERASMUS, međunarodne razmene studenata. Na ovaj način preko 300 studenata godišnje studira u inostranstvu.

Po osnivanju biblioteka je imala 1668 jedinica. Fond se uvećavao putem obaveznog primerka koji je zadržan sve do 1970. Univerzitetsku biblioteku čini centralizovana mreža glavne Univerzitetske i 22 fakultetske biblioteke. Biblioteka zajedno sa fakultetskim bibliotekama broji oko 180 zaposlenih. Fond čini 6.000.000 svezaka  i 1.000.000. disertacija. Godišnje ima 80.000 studenata koji koriste biblioteke. Veliki je problem nedostatak prostora, te je fond dislociran svuda po Berlinu. Sređen je po numerus kurensu i po formatima A i B. Posebnu zbirku čine zbirka iz etnologije i visokoškolskih obrazovanja. Fond čine uglavnom knjige koje su štampane do 1990. iz istočnoevropskh zemalja. Nakon ujedinjenja Nemačke 1990. počinje novi razvoj u bibliotekama. Uvodi se novi informacioni sistem, online katalozi.

Što se tiče organizacije posla u biblioteci, on funkcioniše u okviru timova. Ovaj sistem uveden 1980. godine. Ceo sistem je zasnovan na saradnji 5 timova. Prva tri  tima rade na nabavci, katalogizaciji i klasifikaciji monografskih publikacija. Četvrti tim je zadužen za serijske publikacije a peti tim za fizičku obradu knjiga.  Postoje 3 vrste stručnih kataloga. Klasifikacije se radi  po vlastitoj šemi, BBK i korišćenjem Regensburške klasifikacije. Nema povezanosti među šemama.

Godišnji budžet za nabavku je 2.5000.000 evra. Ovaj iznos raspoređuje se po disciplinama na osnovu 2 parametra. Postoje komisije koje se bave time. Prvi parametar je broj studenata i nastavnog osoblja po naučnim disciplinama na fakultetima. A drugi parametar je prosečan iznos cene knjige i časopisa, primenjen na domaću a posebno na stranu knjigu. Na osnovu ova dva parametra, raznim analizama i popunjavajući uputnike komisija dolazi do prosečne cene nabavke. Na osnovu te prosečne  cene određuje se koliki će biti udeo svake discipline u budžetu. U praksi je pokazano da uvek prirodne nauke dobijaju najveći deo tog budžeta jer su i publikacije iz tih oblasti najskuplje.

Biblioteka koristi normativne baze podataka za lična imena i korporativne odrednice koje izrađuje Nemačka nacionalna biblioteka (Deutsche Bibliothek) u Franfurtu. Nemaju praksu preuzimanja iz drugih baza iako imaju tehnički tu mogućnost. Smatraju da je to neracionalno. Više su zainteresovani da podatke preuzimaju iz centralnog kataloga Bavarske zbog iste klasifikacije (Regensburške).

Retrospektivni unos fonda radi se sa lisnog kataloga a ne «de visu». To rade nezaposleni sa biroa, a ne bibliotekari. Oni se angažuju na godinu dana, država ih plaća za taj posao. Do sada je uneto oko 2.000.000 zapisa. Sa retrospektivnim unosom prestalo se iz finansijskih razloga. Dodatni veliki  problem bio je i obuka tih nezaposlenih ljudi za unos podataka.

Pošto je Univerzitetska biblioteka depozitna biblioteka za disertacije sa matičnog Univerziteta, radi se i digitalizacija doktorskih disertacija.  To se radi u računskom centu Humboldt Univerziteta. Linkom su povezane sa katalogom biblioteke. Organizovano je preko Interneta.

Korišćenje Univerzitetske biblioteke je besplatno,  a osim za studente i nastavnike otvorena je za sve zainteresovane korisnike. Korisnici mogu i od kuće pretraživati i naručivati knjige, a takođe i besplatno štampati iz određenih pretplaćenih baza. Veliki je broj korisnika i velika je frekvencija fondova.

Boravak u Berlinu i upoznavanje sa radom Univerzitetske biblioteke Humboldt Univerziteta višestruko je značajno. Nadam se da ćemo u nekoj bližoj budućnosti iskoristiti neke od osobenosti organizacije rada  i implementirati ih u  naš sistem rada.

Tatjana Brzulović-Stanisavljević
Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković”, Beograd

Knjiga „Tragovi pečata na knjigama Dobojske biblioteke“ autora Dragana Mićića posvećena je pečatima otisnutim na knjigama Narodne biblioteke Doboj.

Knjiga je podeljena u više celina. Prvi deo je posvećen istorijatu i razvoju pečata, kao i nauci o pečatima (spada u pomoćnu istorijsku nauku i bavi se izučavanjem nastanka, razvoja, izrade i upotrebe pečata, a naziva se sfragistika od grčke reči sphragis – pečat ili sigilografija od latinske reči sigilum – pečat) i poštanskim pečatima kao posebnoj grupi.  Data je definicija pečata i detaljan opis vrste pečata, kao i materijala od koga su pravljeni i svih njihovih uobičajenih oblika.

U centralnom delu knjige je predstavljeno 140 otisaka pečata koji se nalaze na knjigama Dobojske biblioteke, a pripadaju narodnim, građanskim i  radničkim čitaonicama, javnim i nacionalnim bibliotekama, udruženjima, društvima, akademijama, zadužbinama, državnim organima, školama, verskim zajednicama, ličnim, porodičnim i vojnim bibliotekama, štamparima, knjižarima, naučnim radnicima, književnicima,… i sadrže njihov detaljan opis i najvažnije podatke o vlasnicima pečata, a ispod svakog otiska je redni i kataloški broj i analiza pečatne slike.

Poslednji deo knjige sadrži alfabetski katalog 118 publikacija na kojima su otisnuti pečati i registre.

Projekat je rađen de visu, a obuhvaćene su monografske i serijske publikacije u vremenskom rasponu od 19. veka do danas. Građa ima dokumentacionu vrednost zbog sekundarnih obeležja u koja spadaju ekslibrisi, dedikacije, marginalije i pečati.

Većina pečata se odnosi na područje Doboja i okoline i to su pečati Srpske narodne čitaonice, Srpske čitaonice, Islamske kiraethane, Hrvatske čitaonice, Građanske čitaonice, Pevačkog društva „Češka besjeda“, Biblioteke „Narodne uzdanice“, Radničke čitaonice, Narodne osnovne škole, Građanske škole, Državne građanske škole trgovačkog smera, Mešovite državne osnovne škole, Druge osmogodišnje škole i ličnih biblioteka.

Od ličnih biblioteka izdvaja se biblioteka stolara Danijela Konzanija koja se čuva u okviru Zbirke stare i retke knjige Dobojske biblioteke. Sadrži oko 400 bibliografskih jedinica i to uglavnom adligata i na svakoj je otisnut pečat radnje.

Takođe je značajna knjiga (Milićevićeva knjiga) koja je pripadala fondu Srpske narodne čitaonice u Doboju, jer je jedina  knjiga ove čitaonice koja nije uništena u drugom svetskom ratu, a nalazi se u Narodnoj biblioteci Doboj, pa je proglašena za kulturno dobro u kategoriji ostalih kulturnih dobara (3. kategorija).

Knjige se nalaze u opštim i posebnim fondovima Narodne biblioteke Doboj. Za njih je izrađen alfabetski katalog kako bi se sakupile na jednom mestu i kako bi se utvrdilo kojim zbirkama pripadaju. Kataloški opis publikacija je rađen prema Međunarodnom standardu za bibliografski opis starih knjiga ISBD(A), Međunarodnom standardu za bibliografski opis monografskih publikacija ISBD(M) i Međunarodnom standardu za bibliografski opis serijskih publikacija ISBD(S). Posle opštih napomena slede napomene o konkretnom primerku koje se odnose na povez, pečat, beleške, posvete, potpise i zbirke kojima publikacije pripadaju. Posle napomena  je u donjem levom uglu naveden važeći inventarni broj publikacije, a izrađeni su i pomoćni informacioni instrumenti: registar autora, registar naslova (na ćirilici i latinici), hronološki registar (od 1882-2007), stručni registar i registar pečata (na ćirilici i latinici).

Sama struktura knjige je takva da pojedini segmenti mogu zasebno da se čitaju i koriste u zavisnosti od potreba i interesovanja čitalaca.

Marija Bulatović

Bibliotečnaя эnciklopediя / Rossiйskaя gosudarstvennaя biblioteka (gl. red. Ю. A. Grihanov i dr.).
– Moskva: Paškov dom, 2007. – 1299 str. ISBN 5-7510-0290-3

Sa razvojem novih informacionih i komunikacionih tehnologija, pojavom računara, elektronskih medija i Interneta kao preovlađujućeg izvora informacija, došlo je neminovno i do značajnih promena u oblasti leksikografije i pojave novih oblika enciklopedija, leksikona, rečnika i slične građe. Međutim, pitanja o tome kakvog su obima i karaktera dotične promene i koje su njihove eventualne dalekosežne posledice za leksikografsku delatnost uopšte – i dalje su otvorena i nedovoljno istražena. Oni skloni radikalnijim potezima već verovatno postavljaju pitanje i da li nam je dosadašnja leksikografija, a misli se pri tom na tradicionalna ili štampana izdanja, još uvek potrebna, kada na Internetu već postoji veliki broj virtuelnih enciklopedija (u opticaju su i pridevi elektronska, digitalna, onlajn, u novije vreme i sajber) ističući prvenstveno prednost da se na jednostavan i brz način dođe do sažete informacije o bilo kom segmentu ljudskog znanja. I zaista, Internet je svojim komunikacionim mogućnostima i imperativom “trenutno dostupno“ objedinio težnje mnogih leksikografa za kreiranjem svetske enciklopedije koja bi sabrala celokupno znanje čovečanstva (ili pojedinih oblasti) i svaki delić tog znanja učinila dostupnim korisnicima bilo gde i bilo kada, jednostavnim klikom na tastaturi.

U novom digitalnom okruženju, kada su brzina i jednostavnost pristupa informacijama, a pogotovo potpuno slobodan pristup, kreiranje, pa čak i menjanje sadržaja na Vikipediji, odneli prevagu nad opravdanim nedoumicama oko kvaliteta, objektivnosti i kredibiliteta takvih izvora informacija, jedan poduhvat – zapravo projekat u oblasti stručnih enciklopedija, a radi se o bibliotekarstvu i o štampanoj verziji, i to na ruskom jeziku, u nezahvalnoj je situaciji da bude okarakterisan kao tradicionalan i klasičan, a da li i anahron ostavićemo korisnicima da procene sami. Svakako nije jedini, ali je možda najvažniji razlog zbog koga ovaj projekat zaslužuje da bude primećen i pomenut u našoj bibliotečkoj javnosti, upravo činjenica da se popriličan broj istaknutih naučnika informacionih  stručnjaka i najuglednijih specijalista velikih ruskih biblioteka “usudio“ da u globalnoj dominaciji Interneta istraje u stvaranju jednog zahtevnog i sveobuhvatnog projekta u štampanoj verziji, što je možda samo prva faza koja podrazumeva i naknadnu pojavu elektronske verzije. Osim toga, ono što ozbiljno preporučuje ovu enciklopediju jeste njena realizacija u najboljem duhu ruske tradicionalne enciklopedistike koje je svetski ugled stekla po parametrima od kojih nikada ne odstupa a to su: vrhunska profesionalnost, naučna objektivnost, tematska sveobuhvatnost, puna terminološka preciznost, kao i maksimalna tačnost plasiranih podataka.

Enciklopedija o kojoj je reč u ovom prikazu dosledno ispunjava nabrojane parametre što učvršćuje njen kredibilitet i relevantnost i obezbeđuje joj istaknuto mesto među srodnim publikacijama bez kojih nije moguće kompetentno istraživanje u oblasti bibliotekarstva.

“Enciklopedija bibliotekarstva “ (EB) je prvi fundamentalni priručnik iz oblasti bibliotekarstva koji je objavljen u Rusiji, u izdanju izdavačke kuće Ruske državne biblioteke “Paškov dom“ 2007. godine sa namerom da objedini veliko profesionalno iskustvo i znanje i učini ga dostupnim što većem krugu naučnih i stručnih radnika i korisnicima svih profila.

Enciklopedije iz bibliotekarstva već postoje u evropskim zemljama sa bogatom bibliotečkom tradicijom kao što su Velika Britanija, Nemačka, Poljska, i naravno SAD. Najpoznatije među njima su Enciklopedija biblioteka i informacionih nauka (Encyclopedia of library and information science. Vol.1-48 /ed. Allen Kent and Harold Lancour. – New York: Marcel Dekker, 1968 – ), Međunarodna enciklopedija informacionih nauka i bibliotekarstva (International encyclopedia of information and library science /ed. By John Feather and Paul Sturges. – London; New York : Routledge, 2003.), kao i Svetska enciklopedija biblioteka i informacionih usluga (World Encyclopedia of Library and Information Services) koju je objavila Američka bibliotečka asocijacija (ALA), 1993. godine u Čikagu (urednik Robert Wedgeworth). U Rusiji su objavljene i enciklopedije iz srodnih oblasti– nauke o knjizi (1981 i 1999) i muzeologije (2001), kao i enciklopedijski rečnik iz informatike, ali u njima uža tematika iz bibliotekarstva nije obrađena u dovoljnoj meri.

Ideja o pripremi enciklopedije nastala je u Ruskoj državnoj biblioteci (RGB) iz Moskve koja ima dugogodišnje iskustvo u oblasti nauke o bibliotekarstvu, a posebno u pitanjima vezanim za bibliotekarsku terminologiju. Osnovnu koncepciju enciklopedije osmislio je tim autora  različitih specijalnosti iz RGB koji je detaljno izradio metodiku pripreme ekciklopedije, rečnika i članaka. U stvaranju enciklopedije učestvovali su kao autori članaka mnogi istaknuti naučnici i stručnjaci vodećih ruskih biblioteka, ustanova kulture i raznih bibliotečkih i informacionih ustanova, od kojih mnogi na našim prostorima nisu dovoljno poznati. Navešćemo samo neke: N. I. Tюlina, E. I. Ratnikova, K. I. Abramov, M.I. Akilina, I. Ю. Bagrova, B.N. Bačaldin, R.S. Gilяrevskiй,, E. L. Nemirovskiй, V. V. Skvorcov, I. M. Suslova, E. A. Šapošnikov i mnogi drugi. Veliki doprinos su takođe dali i saradnici centralnih biblioteka Ruske Federacije.

U pripremi enciklopedije veliki značaj imalo je objavljivanje posebnog izdanja “Bibliotečnoe delo. Terminologičeskiй slovarь“ iz 1997. godine koji je precizirao osnovne pojmove iz kojih je kasnije nastao terminološki “kostur“ za buduću enciklopediju. 

Socijalno-ekonomske promene u ruskom društvu na kraju 20. veka, demokratizacija i stvaranje tržišne ekonomije su  u velikoj meri uticali i na bibliotečko-informacionu sferu, što je zahtevalo adekvatan tretman u EB. To je uslovilo osavremenjavanje i “osvežavanje“ sadržaja mnogih članaka, posebno onih koji se bave teorijom i istorijom bibliotekarstva, a takođe i uvođenje određenih novih pojmova kao što su upravljanje čitanjem, književna propaganda, metodičko upravljanje, funkcije biblioteka i drugi. Nova ekonomska politika uvela je u oblast bibliotekarstva čitav niz specifičnih termina: bibliotečka produkcija, efektivnost bibliotečke usluge, efektivnost rada biblioteka, biznis-biblioteka, itd. Tu je svakako i bibliotekarska terminologija koja je u vezi sa reformama društvenog rukovođenja, razvojem pravne regulative, menadžmenta i opštih socioloških pojmova.

Izmene su pretrpeli i mnogi faktički podaci, pre svega nazivi država, ustanova i organizacija, zaključno sa statističkim podacima i navođenjem obima i nivoa njihove tehničke opremljenosti. Pri tome je bilo od velike važnosti aktuelizovati članke o trenutnom stanju u oblasti bibliotekarstva u regionima Rusije kao i u zemljama članicama Zajednice Nezavisnih Država. U tom smislu je tim autora i izdavača 2004. godine predložio da se sprovede svojevrsno istraživanje u trajanju od nekoliko meseci o društvenoj aprobaciji EB tokom kojeg bi na sajtu RGB bio objavljen tekst enciklopedije, i celokupna bibliotečka zajednica kao i svi korisnici Interneta bili pozvani da postanu “članovi uredničkog tima“ enciklopedije i daju svoje komentare, primedbe i predloge. Predlog je izazvao ogromno interesovanje i urednički kolegijum bio je preplavljen odzivima iz mnogih regiona Rusije i niza zemalja iz inostranstva .

Enciklopedija bibliotekarstva je svojevrsna “baza podataka“ sistematizovanih i predstavljenih u sažetom obliku u preko 2000 članaka koje, po pravilu, prati i spisak korišćene literature. Članci su pre svega posvećeni bibliotekarstvu uključujući sve aspekte teorije i prakse obezbeđivanja informacija, sa posebnim naglaskom na njihovo prikupljanje, bibliografsku obradu, čuvanje, dostupnost i korišćenje. U enciklopediji su zastupljene i granične oblasti koje su povezane sa bibliotekarstvom: informatika, nauka o knjizi, pedagogija, sociologija, ekonomija i dr. i to u vrlo obimnim istorijskim i geografskim okvirima.

Sadržaj EB podeljen je na sledeće tematske blokove: osnovni pojmovi bibliotekarstva, nauke o bibliotekarstvu i granične discipline, naučno-metodološki rad, organizacija i upravljanje bibliotekom, bibliotečke usluge, bibliotečki fondovi, bibliotečki katalozi; automatizacija bibliotečkih procesa; naučno-informaciona delatnost; bibliotečke ustanove i organizacije graničnih oblasti po profilu delatnosti; terminologija iz oblasti izdavaštva koja se koristi u bibliotekarstvu; profesionalno štamparstvo; istorija bibliotekarstva; personalije.

Što se strukture članaka tiče najzastupljeniji su oni posvećeni pitanjima bibliotečke delatnosti i nauke o bibliotekarstvu – ukupno 250, bibliotečkim fondovima su posvećena 172 članka, bibliotečkim katalozima 103, bibliotečkim uslugama 115, upravljanju i organizaciji rada u bibliotekama 70 i dr. Velika pažnja posvećena je pojmovima i terminima iz oblasti bibliografije i bibliografske delatnosti, što je pokriveno sa 140 članaka.

U sadržaj EB nisu uključena objašnjenja specifičnih pojmova iz graničnih oblasti u vezi sa tehničkim detaljima i komponentama kompjuterskih sistema, pošto su isti već detaljno i sistematično obrađeni u odgovarajućim priručnicima.

Značajan prostor posvećen je osvetljavanju bibliotečke delatnosti u regionima Ruske federacije (RF) kao i centralnim bibliotekama svakog pojedinačnog subjekta RF. Podaci o njima nalaze se u člancima pod nazivima republika, pokrajina, oblasti i autonomnih nacionalnih ustanova prema administrativnoj podeli granica do decembra 2005. g.

Takođe značajno mesto (više od 300 članaka) u enciklopediji zauzimaju i članci o velikim nacionalnim bibliotekama, bibliotečkim i drugim ustanovama srodnim po profilu delatnosti. Takođe su zastupljeni i članci o nacionalnim bibliotekama i bibliotečkoj delatnosti drugih zemalja i po pravilu se nalaze pod imenima odgovarajućih zemalja. Narodna biblioteka Srbije predstavljena je sažetim i preglednim informacijama kao i ilustracijom.

Istorija bibliotečke delatnosti (u 118 članaka) predstavljena je u preglednim člancima o bibliotekama starog sveta, srednjeg veka, novog veka i današnjih dana, kao i u člancima sa opisom posebnih biblioteka: Aleksandrijske, Pergamske, biblioteke Jaroslava Mudrog, Ivana Groznog ili njihovih tipova, kao što su, na primer, manastirske i narodne biblioteke – čitaonice. Istorijski rakurs je prisutan i u člancima o bibliotečkoj delatnosti pojedinih regiona kao i o najvećim savremenim bibliotekama. Takođe je prisutan i u brojnim člancima koji se bave osnovnim pojmovima bibliotečke delatnosti. Opštiji značaj određenog događaja ili činjenice bio je osnovni razlog za njegovo prikazivanje.

Enciklopedija sadrži i preko 500 personalnih članaka o mnogim istaknutim stvaraocima nacionalnog bibliotekarstva pri čijem izboru se rukovodilo kriterijumima kao što su postojanje monografija, naučnih radova, udžbenika, stvaranje velike biblioteke ili značajno učešće u njenom razvoju, rukovođenje bibliotečkim projektima opštedržavnog značaja (npr. centralizacija biblioteka), osnivanje škole ili novog naučnog pravca u bibliotekarstvu ili bibliografiji, inicijativa i razvoj novog pravca u bibliotečkoj delatnosti od društvenog značaja itd.

Teorijska i praktična dostignuća inostrane bibliotečke delatnosti kao i činjenice i događaji od međunarodnog značaja prikazani su osim u posebnim člancima i u obliku napomene o člancima odgovarajućeg sadržaja, u slučajevima kada su bili predmet interesovanja ili bili nagrađeni u nacionalnoj bibliotečkoj praksi. Enciklopedija takođe sadrži članke o inostranim stvaraocima po obimu i meri njihovog doprinosa svetskom bibliotekarstvu ili radu u međunarodnim organizacijama.

Geografski okviri enciklopedije značajno su prošireni navođenjem osnovnih podataka o inostranim nacionalnim bibliotekama (ima ih više od 200). Za najveći broj zemalja oni se nalaze u posebnim člancima dok su podaci o drugim bibliotekama sa veličinom fonda ispod 1 milion bibliotečkih jedinica dati u tabelama u prilogu enciklopedije. Posebnu grupu čine članci (više od 50) o najpoznatijim svetskim bibliotekama, međunarodnim bibliotečkim asocijacijama, međunarodnim konzorcijumima i fondacijama. Članci o inostranim nacionalnim bibliotekama dati su po pravilu pod imenom odgovarajuće zemlje, a o organizacijama – u prevodu na ruski jezik ili u ruskoj transkripciji, kao i nazivi inostranih periodičnih izdanja iz oblasti bibliotekarstva.

U EB je uvršćen niz članaka iz enciklopedije “Knjiga“, pretežno personalni članci posvećeni specijalistima iz oblasti nauke o knjizi i bibliografima sa navođenjem autora i po mogućnosti uz njihovu saglasnost.

Članci su prikazani po azbučnom redu, a da bi se olakšalo pretraživanje po ključnim rečima primenjen je princip inverzije, npr. “Moskvы biblioteki“, “Serbii nacionalьnaя biblioteka“. Članci koji su sastavni deo enciklopedije razlikuju se po obimu u zavisnosti od tipa i sadržaja. Radi pojašnjenja osnovnih pojmova koji se odlikuju mnogostrukim karakteristikama, hijerarhijom strukture, širokim socijalnim ili istorijskim kontekstom, predviđeni su dovoljno široki okviri i to su uglavnom članci kompleksnog karaktera, npr. “Rusija. Bibliotekarstvo“. Zastupljeni su i opširniji termini, npr. “Ruske biblioteke u inostranstvu“, i kraći, kao “biblioterapija“ i dr.

U enciklopediji je primenjen jedinstven način citiranja koji dozvoljava da se granice neophodnog znanja prošire i omogući povećanje opsežnosti informacija, to jest napredniji nivo pretraživanja. Na primer, u članku “Abonement“ kurzivom su izdvojeni pojmovi “međubibliotečka pretplata“ i “međunarodna bibliotečka pretplata“, što upućuje na prisustvo odgovarajućih članaka u enciklopediji. Većoj informativnosti doprinosi i prateća bibliografija koja je u člancima o bibliotekama i bibliotečkim ustanovama dopunjena njihovim adresama na Internetu.

Radi lakšeg snalaženja dat je alfabetski predmetni registar, spisak osnovnih skraćenica, kao i spisak najčešće korišćenih međunarodnih abrevijatura. Reči koje su u čestoj upotrebi  date su u skraćenom obliku a reč koja označava naziv članka u tekstu je označena prvim početnim slovom sa tačkom. U slučajevima kada se naziv članka sastoji od nekoliko reči, isti su takođe označeni prvim početnim slovima. Veliki broj članaka u enciklopediji propraćen je i originalnim ilustracijama čiji je kvalitet u velikoj meri bio određen fizičkim stanjem arhivskog materijala.

Sa ovim projektom autorski tim rad završava prvu fazu i najavljuje nastavak ovog projekta u vidu drugog izdanja, za sada bez naznaka o eventualnoj elektronskoj formi. Svi predlozi i primedbe su dobrodošli  na elektronsku adresu: niobibl@rsl.ru

Ovako ambiciozan, studiozan i iscrpan poduhvat na srpskom jeziku nije, moglo bi se zaključiti ne bez blage rezignacije, na listi prioriteta imajući u vidu sumornu činjenicu da se poslednjih dvadesetak godina u srpsku leksikografiju generalno ulagalo malo ili nimalo sredstava, te da u tom smislu nije bilo adekvatne podrške državnih organa kao, na žalost, ni odgovarajućeg uvažavanja i vrednovanja leksikografskog rada. Za našu bibliotečku zajednicu još je poraznija činjenica da u takvim okolnostima ni biblioteke nisu prepoznate kao jedan od bitnih nosilaca ove važne delatnosti čija razvijenost u velikoj meri određuje kulturni nivo jednog društva. U prilog tome govori i podatak da poslednji izdavački poduhvat u ovoj oblasti datira još iz 1988. godine pod nazivom Mala jugoslovenska enciklopedija bibliotekarstva (V. Jokanović, E. Popović, M. Stojanović).

Pred  bibliotečkom zajednicom u Srbiji je obiman, zahtevan i odgovoran posao koji osim kompetentnih stručnjaka zahteva i dugoročne strateške planove i smernice nezavisno od trenutnih društvenih i finansijskih (ne)prilika.

Cveta Kostov
viši bibliotekar Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković“ Beograd

Ovakav vid javne rasprave svakako je dobar model koji se može primenjivati ne samo kada je reč o stručnim projektima, već i prilikom usvajanja najrazličitijih zakona, pravilnika, statuta, bibliotečkih kodeksa i drugih akata.